Iksion (grč. Iksíon), u grč. mitologiji, kralj Lapita u Tesaliji. Pokušavši zavesti Heru na Olimpu, Zeus ga baci u Tartar i dade privezati na kotač, koji se vječno vrti. Smatran ocem → kentaura.
Il (grč. Ilos), u grč. mitologiji, sin dardanskoga kralja Trosa; po potonjem se naziva grad Troja, a po Ilu još i Ilij, jer ga je sagradio upravo Il, koji je od Zeusa dobio i Atenin kip da brani grad,… Nastavi čitati →
Ilarion (Hilarion), rus. crkv. pisac i propovjednik (XI. st.). Prvi Rus koji postaje mitropolitom u Kijevu (1051–54). Gl. su mu djelo zbirka blagdanskih propovijedi koje je držao između 1037. i 1050. o Božjim zapovijedima i milosti. Te se propovijedi ubrajaju… Nastavi čitati →
Ilija (hebr. ‘elijahu Jahve je moj Bog), sv., starozavjetni prorok (o. ←875 – ←853). Borac protiv idolopoklonstva. Jedan od rijetkih starozavjetnih proroka kojega slave Ist. i Zap. crkva. Stara tradicija smatra ga utemeljiteljem reda karmelićana, koji su mu… Nastavi čitati →
Ilirski kolegij u Fermu (tal. Collegio illirico di San Pietro e Paolo di Fermo), odgojni zavod (sjemenište) za školovanje svećenika iz balk. zemalja pod Turcima. Osnovao ga je Zbor za širenje vjere (S. C. de Propaganda fide) 1663. u tal.… Nastavi čitati →
Ilirski kolegij u Loretu (tal. Collegio illirico di Loreto), osnovao ga je papa Grgur XIII. za školovanje klera iz balk. zemalja pod Turcima. Otvoren 1580. u Loretu (Ancona), vodili su ga isusovci, a uzdržavao se putem poznata Marijina svetišta u… Nastavi čitati →
ilirski pokret, istoznačnica za hrv. nar. preporod u prvoj pol. XIX. st., nazvan prema ilirskoj ideji. Temeljni cilj pokreta bio je buđenje hrv. nac. svijesti i stvaranje hrv. nac. osobnosti. U otežanim drž.-polit. uvjetima njem. i madž. prevlasti, pokret… Nastavi čitati →
Ilitija ili Eileitija (grč. Eileíthyia), u grč. mitologiji, kći Zeusa i Here, prastara božica porođaja. Prema arheol. nalazima na otoku Kreti – u Amnisu i Knos(os)u – njezin je kult trajao od ←III. tisućljeća do ←V. ili ←VI. st.… Nastavi čitati →
Illich, Ivan, američki katolički teolog, kulturni i društveni djelatnik (Beč, 4. IX. 1926 – Bremen, 2. XII. 2002). Hrvatskoga podrijetla, školovao se u Splitu i Beču, a filozofiju i teologiju studirao u Salzburgu i Rimu. Od 1951.… Nastavi čitati →
iluminati (latinski: illuminati prosvijetljeni), naziv za članove raznih sljedba koji vjeruju da pokraj racionalne ima i dublja unutarnja spoznaja koja dopire do same biti stvari, a izvor je takve spoznaje Božje prosvjetljenje. Potiče vizije i daje moć proricanja. Srodnici su… Nastavi čitati →
iluminirani rukopisi, rukopisi urešeni zlatom izrađenim ornamentima, inicijalima, minijaturama i vinjetama. Rabile su se prozirne ili mutne vodene boje, a zlato se nanosilo u listićima ili u prahu. U početku se koristilo zlato boje mjedi, poslije zlato crvenkasta odsjaja.… Nastavi čitati →
iluzija (lat.) 1. Općenito: privid, obmana, pričin, utvara. 2. psihol Varka u opažanju, zamjedbena varka, netočno tumačenje osjetnih podataka. Označava pogrešno percipiranje predmeta i pojava koje ne odgovara stvarnosti, jednako kao i perceptivne varke. Razlika je među njima u tome… Nastavi čitati →
imaginacija (lat. imaginatio priviđenje), psih. proces predočavanja pojava i zbivanja, odn. sposobnost dovođenja u svijest slike i aktivnosti kojima se predviđa ishod. Razlikuju se realistička, stvaralačka, inventivna, pasivna i aktivna imaginacija. Usko je povezana s mišljenjem i njihov je odnos… Nastavi čitati →
imam (iz arapskoga preko turskog: vođa, predvodnik) 1. Osoba koja predvodi skupne molitve muslimanskih vjernika. Obično je teološki obrazovan kao djelatnik u džamiji, ali nije zaređen kao, na primjer, svećenik u kršćanstvu. 2. Vladar, vođa islamskoga svijeta. Po islamu,… Nastavi čitati →
imanentno (lat.) 1. Ono što ostaje u nečemu, što je bit nečega. Pojam je u filozofiji poznat već Aristotelu, koji nasuprot Platonovoj koncepciji zasebnog svijeta ideja, drži da su ideje imanentne konkretnim bićima. Skolastici razlikuju imanentan od tranzitivna čina. Kant… Nastavi čitati →
imitacija (lat. oponašanje) 1. Oblikovanje prema postojećem uzoru i postojećim oblicima, za razliku od stvaralačkog izvornog oblikovanja. Neki psiholozi imitaciju smatraju instinktom (W. James), dok drugi u njoj vide vrstu nagona za samoodržanjem (Darwin, Jodl i dr.). Na njoj počiva… Nastavi čitati →
imoralizam (lat.), stajalište u etici koje odbacuje vladajući, postojeći moral, ili mu se suprotstavlja, ili je prema njemu ravnodušno (amoralizam). Odbacivanje može biti u smislu nemoralnosti, tj. negiranja svih etičkih vrijednosti, ili zbog osnivanja novih moralnih principa. Svoj imoralistički stav… Nastavi čitati →
Imotska krajina, dio Dalm. zagore između Biokova i BiH; gl. središte Imotski. Tragovi naselja iz pretpovijesti, u rim. doba važna prom. raskrsnica između Salone i Narone. Gl. ant. naselje je municipij Novae (Runović). U ranome sr. vijeku hrv. župa… Nastavi čitati →
