JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
orsag (mađ.), država; stara hrv. posuđenica iz mađ. jezika koja se dugo održavala u nekim narječjima (kajkavsko) za državu i pokrajinu (regio). U istom značenju javlja se i u obliku rusag.
orto- (grč.) 1. Predmetak sa značenjem pravilan, ravan, prav. 2. U anorg. kemiji, predmetak za kiseline s maksimalnim brojem OH-skupina (npr. ortofosfatna kiselina). U org. kemiji označava disupstitucijske derivate benzena.
ortoeopija (grč.) ili pravogovor 1. Pravilan izgovor kojega jezika. 2. Skup pravila koja služe kao uzor za pravilan izgovor kojega jezika. 3. Područje jezikoslovlja koje se time bavi. Tako ortoepska pravila kažu da se riječ riječ u standardnom jeziku kao… Nastavi čitati →
osetski jezik, jezik iz istočne skupine iranskih jezika, nasljednik srednjoiranskog alanskoga i staroiranskoga skitsko-sarmatskoga. Dijalekti su ironski i digorski. Jezik se piše od XVIII. stoljeća, prava pismenost od 1844; piše se ćirilicom (1923–38. latinicom; u Gruziji do 1954. gruzijskim pismom).
oskijski jezik, jezik iz oskijsko-umbrijske grupe italske grane indoeur. jezika. Njime su govorili Oski (Osci, Opsci, Opici), sabelska plemena smještena j i i od Lacija. Sačuvano je o. 400 tekstova, većinom kratkih, iz vremena ←V. st. – I. st.;… Nastavi čitati →
osnova, u gramatici, nepromjenjivi dio promjenjivih riječi, dio riječi koji ima leksičko značenje. Dobiva se tako da se izostave oblični nastavci: npr., za imenice genitivni (nastavak, nastavk-a; osnova, osnov-e; tijelo, tijel-a, osnove… Nastavi čitati →
ostentativan (lat.), upadljiv, vidljiv, očit. pren Izazovan, razmetljiv, izazivački hvalisav.
osteo– (grč.), predmetak u složenicama: koji se odnosi na kosti.
Osthoff, Hermann, njemački jezikoslovac (Billmerich, 18. IV. 1847 – Heidelberg, 7. V. 1909). Nakon rada u gimnazijama i na sveučilištu u Leipzigu, profesor u Heidelbergu (od 1877). Jedan od glavnih predstavnika mladogramatičarske lingvističke škole. Autor… Nastavi čitati →
Ostromirovo evanđelje, najstariji spomenik rus. redakcije starocrkvenoslav. jezika i najstariji datirani ćir. rukopis. Zove se po kneževu namjesniku Ostromiru, za kojega je tekst prepisao 1056–57. đakon Grigorij. Čuva se u Sankt Peterburgu.
Oštir, Karel, slovenski jezikoslovac (Arnače pri Velenju, 13. X. 1888 – Ljubljana, 27. XII. 1973). Profesor indoeuropeistike u Ljubljani, član SAZU. Bavio se slavenskom akcentologijom i predindoeuropskim jezicima Sredozemlja (nazivao ih je alarodskima). Otkrio zanimljive tragove nekadašnjih međujezičnih posuđivanja.
otočna pisma → inzularna pisma
otomangeanski jezici (otomange), jezična por. u Meksiku. Ukupno o. 1,5 mil. govornika. Jezici otomi (ili mezquital, više od 350 000 govornika), mištečki (više od 1 mil.), zapotečki (više od 300 000) i dr. Jezik mange izumro (govorio se… Nastavi čitati →
ovacija (lat.), oduševljeno i dugo iskazivanje pozdravljanja i odobravanja i sl. (obično u množini: doživjela je ovacije).
ožujak, naziv za treći mjesec u godini. Hrv. naziv stabiliziran je u prvoj pol. XIX. st. Potječe od starijega oblika *lžuj (usporedi nar. nazive kao lažujak, lažak), dakle lažni mjesec, zbog varljiva vremena, zbog lažna početka proljeća.… Nastavi čitati →
p, P 1. Dvadeset i drugo slovo hrv. abecede za bezvučni dvousneni okluziv. 2. Kem. simbol (P) za element → fosfor (lat. phosphorus). 3. Znak (p) za decimalni predmetak piko- (10-12) u nazivima mjernih jedinica (pF,… Nastavi čitati →
padež, svaki oblik riječi koja se sklanja (deklinira): imenice, pridjeva, zamjenice, broja; padežom se izriču različiti odnosi riječi prema sadržaju rečenice. U hrv. jeziku nezavisni su padeži nominativ i vokativ, zavisni ili kosi (jer izriču različite odnose među riječima… Nastavi čitati →
Pagliaro, Antonino, tal. jezikoslovac i leksikograf (Mistretta, 1. I. 1898 – Rim, 6. XII. 1973). Sveuč. prof. iranistike i filozofije jezika. Gl. ured. edicije Enciclopedia italiana, ured. Rječnika politike. Pisao o indoeur. i romanističkim temama. Važ. djela:… Nastavi čitati →