JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
parabola (grč.) 1. Usporedba, prispodoba. Izmišljena alegorijska priča moralno-didaktičnog sadržaja. Također, priča u kojoj se uspoređuju dvije naoko neusporedive pojave. Potječe s Orijenta, javlja se u poeziji, prozi i drami. 2. mat Hitnica, jedna od geometrijskih krivulja zvanih čunjosječnice… Nastavi čitati →
parada (franc. iz španj.), svečana smotra vojske (mimohod) u kojoj se pokazuje spremnost vojske i najsuvremenije naoružanje. Obično povezana s obilježavanjem obljetnica značajnih pov. događaja, ali se priređuje i uz neke praznike. 2. Općenito, svečana povorka. 3. U nogometu, obrambena… Nastavi čitati →
paradigma (kasnolat.) 1. U gramatici, skup tipičnih oblika u promjeni (sklanjanju, sprezanju, poredbi) leksičkoga morfema u kombinaciji s gramatičkim morfemima, pa kao obrazac s primjerom služi kao uzorak za druge leksičke morfeme iste skupine. Često se prikazuje u tabličnom obliku,… Nastavi čitati →
paraf (lat. preko franc.), skraćeni potpis ili ugovoren znak, najčešće inicijali imena službenika koji se zapisuju na dokument čime se odobrava njegov sadržaj ili daje na daljnji postupak; parafirati, staviti potpis u znak preliminarnog sporazuma, prije → ratifikacije.
parafraza (grč.) 1. Prepričavanje ili pojašnjavanje tuđeg teksta ili izreke drugim riječima, zadržavajući osnovni smisao izvornoga djela. Osnovna pravila za p. postavio je Marko Fabije Kvintilijan (o. 35–95) u djelu Obrazovanje govornika. 2. Slobodan prijevod ili prepjev iz jednog… Nastavi čitati →
paragraf (grč.), nov stavak teksta, zakonskog ili znanstvenog, koji ima samostalno značenje pa je obilježen kakvim brojem ili znakom. Odlomak, članak, graf. znak kojim se obilježava takav odlomak. U prav. tekstovima rabi se da bi se obilježio članak nekog zakona,… Nastavi čitati →
paralipomena (grč.) 1. Dodaci, nadopune nekom djelu. 2. Tekstovi koji su prije bili ispušteni. 3. Naziv za starozavjetne bibl. knjige (Liber paralipomenon) Ljetopisi (I–II) ili Dnevnici, koja sadrži rodoslovlja i povijest Izraelaca, a koja je već u… Nastavi čitati →
paraliza (grč.) 1. → kljenut 2. pren Stanje zakočenosti, nesposobnosti za djelovanje. Prestanak djelovanja nekog sustava (p. gospodarstva i sl.).
parataksa (grčki: parátaxis vrstanje, slaganje), slaganje međusobno nezavisnih rečenica (povezanih sadržajem) ili dijelova rečenica, u načelu bez veznika ili kakvih drugih čestica. Na primjer, Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao… Nastavi čitati →
Parčić, Dragutin Antun, hrvatski jezikoslovac i erudit (Vrbnik, 26. V. 1832 – Rim, 25. XII. 1902). Franjevac, od 1876. kanonik Hrvatskoga kaptola svetoga Jeronima u Rimu. Priredio izdanje glagoljskoga Misala i Obrednika na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije (1893) te… Nastavi čitati →
parenteza (grč.), umetnuta riječ (izraz, rečenica) koja nije povezana s gl. rečenicom. Služe za objašnjenje, dopunjavanje i dr.
parirati (franc. preko njem.) 1. Pobijati nečije tvrdnje u raspravi. 2. šport Na odgovarajući način odgovoriti na napadačke akcije protivnika.
Paris, Gaston, francuski filolog i jezikoslovac (Avenay-Val-d’Or, 9. VIII. 1839 – Cannes, 5. III. 1903). Član Francuske akademije, djelovao na Collège de France, jedan od osnivača listova Revue critique i Romania. Bavio se filologijom i… Nastavi čitati →
parola (franc.), sažeta izreka promidžbenoga sadržaja (trgovinskoga, političkoga i dr.); krilatica, geslo, slogan.
paronim (grč.), riječ ili niz riječi sličan drugoj (drugima) no različit u značenju, npr. pozor–prozor–prizor.
paronimija (grč.), stilska figura u kojoj se upotrijebe riječi izvedene od istoga korijena (grad graditi, bol boljeti).
paronomazija (grč.), u ant. retorici i poetici, figura iskaza koja je igra riječi sličnih, no po značenju različitih (usp. paronim).
parter (franc.) 1. Prizemlje; razizemlje. 2. U kazalištu i kinematografu, sjedala u donjem dijelu gledališta (parket). 3. U šport. gimnastici, površina prekrivena strunjačama za natjecanje u disciplini vježbe na tlu, veličine 12×12 m. U džudu, borba na tlu poslije neuspješnog… Nastavi čitati →
particip (lat.), oblik izveden od glagolskih osnova koji služi kao oblik glagola imenski (s funkcijama imenice, pridjeva) ili infinitni. U hrv. su jeziku participi glagolski pridjev radni (pisao, pisala…, napisao, napisala…, particip perfekta aktivni), glagolski pridjev trpni… Nastavi čitati →
partija (lat. preko franc. i njem.) 1. Naziv za jednu igru (utakmicu) u nekim šport. disciplinama (npr. odigrati p. tenisa) ili društv. igrama (odigrati p. šaha, karata, biljara i sl.). 2. glazb Dio glazb. djela (dionica) u izvedbi pojedinog pjevača… Nastavi čitati →
