JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
eve, jedan od jezika podskupine kva (gvinejski jezici) nigerokongoanske grane kongokordofanskih jezika. Ima više od 3 mil. govornika u juž. Beninu, juž. Togu, jugoist. Gani i Nigeriji. Piše se latinicom. Također služi kao jezik sporazumijevanja za više naroda. → Ewe
evenkijski jezik (stariji naziv: tunguski), jezik iz tunguskomandžurske grane altajskih jezika. Ima više od 12 tis. govornika u evenkijskomu rajonu na sjeveru središnjega dijela sibirske Rusije (gdje ima i služb. status; standardni se jezik piše ćirilicom, u sovj. doba do… Nastavi čitati →
eventualan (lat.), pretpostavljiv, možebitan, moguć uz određene uvjete, neizvjestan, koji će se možda dogoditi; eventualnost, mogućnost da se nešto dogodi; moguć događaj.
evidencija (lat.), popis; vođenje u popisu (e. članova nekog društva); evidentirati, zavesti u popis, ubilježiti u knjigu evidencija; evidentan, očigledan, jasno vidljiv, očit (e. slučaj).
evolucija (lat.) 1. Razvoj; promjena. 2. Jedan od oblika kretanja u prirodi i društvu; neprekidno, postupno mijenjanje, prijelaz iz jednog stanja u drugo.
ex (lat. iz), bivši, onaj koji više ne obnaša neku funkciju.
ex abrupto (lat.), najedanput, odjednom, bez pripreme (prevođenje e. a.).
ex authentico libro (lat.), napomena na karolinškim rukopisima da je prijepis vjerodostojan (autentičan), bez pogrješaka.
ex cathedra (lat.) 1. S katedre; autoritativno tvrditi; naučavati 2. U Kat. crkvi, ex cathedra (Petri), s Petrove stolice; prema I. vatikanskom saboru (1870), oznaka za izjave i odluke kojima papa, kao pročelnik zbora biskupa, definira pitanja vjere i… Nastavi čitati →
ex oriente lux (lat. svjetlo (dolazi) s istoka), izraz koji se najprije odnosio na izlazak Sunca, poslije na kršćanstvo i njegovu kulturu.
ex privata diligentia (lat.), osobnim marom, iz vlastite marljivosti; po vlastitoj pobudi (npr. učenik koji nauči više od zadanoga).
ex professo (lat.), po zvanju, po profesiji, u ulozi stručnjaka; službeno.
ex tempore (lat.), istog trena; smjesta; naizust; bez pripreme; oznaka za improvizirani tekst, u prozi ili stihovima (→ ekstemporacija); u ant. retorskim školama praksa improviziranja na zadanu temu, prema poznatim modelima (posmrtni govor, optužba ili obrana u izmišljenom prav. sporu i sl.).
exempli causa ili exempli gratia (lat.), radi primjera, kao primjer.
exequatur (lat. neka se izvrši), akt kod imenovanja novoga diplomatskog predstavnika (→ agreman).
experimentum crucis (lat. križni pokus), pokus čiji će rezultat pokazati radi li se o ispravnoj ili neispravnoj teorijskoj postavci.
expressis verbis (lat.), izrijekom; doslovce; jasno.
F, f 1. Deseto slovo hrv. abecede, a šesto latinske. 2. mat Oznaka za funkciju, npr. F (X, Y) ili f(x). 3. fiz Znak za → farad, također, znak za stupnjeve temperature po Fahrenheitu; oznaka za silu (F) ili… Nastavi čitati →
Facciolati, Jacopo, talijanski leksikograf i filolog (Torreglia, 4. I. 1682 – Padova, 26. VIII. 1769). Profesor teologije na Sveučilištu u Padovi. Važnija djela: Talijanski pravopis i Lexicon Septem Linguarum (Rječnik sedam jezika,… Nastavi čitati →
facta loquuntur (lat.), činjenice govore, djela dokazuju.