JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
hotanosakanski jezik, jedan od iran. jezika, vjerojatno od istočnih. U 2. pol. I. tisućljeća govorio se u Hotanu, na J današnjega kin. Turkestana; sakanski dijalekti bili su prošireni i dalje. Tekstovi su zapisani pismom brahmi, u VII–VIII. st. S… Nastavi čitati →
hotentotski jezici → kojsanski jezici
Hraste, Mate, hrv. jezikoslovac (Brusje na Hvaru, 25. I. 1897 – Zagreb, 29. XI. 1970). Završio Filoz. fak. u Zagrebu 1923, doktorirao u Beogradu 1938. Srednjoškol. nastavnik u više mjesta, od 1945. radio na Filoz.… Nastavi čitati →
hrematologija (grč.), znanost o novcu.
hrestomatija (grč.), zbirka odabranih ulomaka iz knjiž. ili znanstv. djela, najčešće za potrebe nastave.
hrisovulja (grč.), zlatna bula, vrsta vladarske povelje velikog značenja; naziv prema zlatnom pečatu koji je visio na svilenoj vrpci.
Hron (mađ. Garam, njem. Gran), rijeka, lijevi pritok Dunava u Slovačkoj. Duljine 298 km. Izvire u Tatrama, a u Dunav utječe kod Štúrova. Gl. tekućica središnje i juž. Slovačke na kojoj se nalaze 2 veća grada – Banská Bystrica (82… Nastavi čitati →
Hrozný, Bedřich, češki arheolog i orijentalist (Lysá nad Labem, 6. V. 1879 – Prag, 12. XII. 1952). Profesor na sveučilištima u Beču (1905) i Pragu (od 1919). Asirolog i hetitolog. Vodio arheološka istraživanja (1924–25) u… Nastavi čitati →
hrvatski jezik, skup svih govora Hrvatâ i književnih jezika načinjenih na osnovi tih govora.
Narječja, dijalekti i govori. Hrvati govore štokavskim, kajkavskim, čakavskim i torlačkim narječjem. Ti su nazivi djelomice pomoćni, prva tri prema upitnoj zamjenici (praslavensko *čüto… Nastavi čitati →
humanistika, latinično pismo nastalo u Firenci (XV. st.) imitacijom karoline, kao zamjena za kurzivnu goticu; poslužit će kao osnova za antikvu.
hurije (tur.), prema Kuranu, lijepe, krupnooke djevojke, koje u raju (dženetu) zabavljaju blažene vjernike.
huritski jezik, jezik koji se govorio u j područjima Armenskoga gorja, na S Sirije i Mezopotamije, na I Male Azije i u gradu Ugaritu. Najstariji tekst iz ←III. tisućljeća, više iz ←II. tisućljeća, u ←I. tisućljeću tekstova na njemu… Nastavi čitati →
Hvalov zbornik, srednjovj. rukopis iz Bosne, 359 listova, 17×11 cm, pisao ga je bosančicom krstjanin Hval za bos. feudalca Hrvoja Vukčića Hrvatinića (najvjerojatnije u Omišu u Hrvojevoj rezidenciji). Čuva se u sveuč. knjižnici u Bologni. Zbornik je prepisan s… Nastavi čitati →
Hyrkkänen, Jukka, fin. slavist (Turku, 29. I. 1942 – Helsinki, 20. V. 1981). Prof. na Sveučilištu u Helsinkiju. Pisao o utjecaju tal. jezika na hrv. jezik u Dalmaciji, preveo na finski Držićeva Dunda Maroja.
I, i 1. Trinaesto slovo hrv. abecede, deveto u većini drugih latiničnih pisama; znak za prednji palatalni samoglasnik. 2. U rim. sustavu brojeva oznaka za broj jedan (umnažanjem i udruživanjem s drugim znakovima tvori različite brojke, npr. II, VI, IX,… Nastavi čitati →
iberokavkaski (iberskokavkaski) jezici, stariji naziv za sve tri jezične porodice na Kavkazu, s pretpostavkom da su međusobno srodne: kartvelsku, aphaskoadigejsku, nahskodagestansku. Naziv iberski tu se odnosi na antičku zemlju Iberiju na Kavkazu, a ne na Iberski… Nastavi čitati →
iberoromanski jezici, naziv za romanske jezike Iberskoga ili Pirenejskoga poluotoka (portugalski, galicijski /galješki/, španjolski, katalonski).
ibidem (lat.), skr. ib. ibid., na istom mjestu, u istom djelu; oznaka pri citiranju literature, kada se uzastopno navodi isto djelo.
iblis (tur.), vrag, sotona, đavao, zao duh, demon.
ibn (arap.), sin; sastavni dio nekih arap. imena; sastoji se od očeva imena, a katkad i od imena oca i djeda, ispred kojega stoji izraz ibn, tj. nečiji sin (ibn Hazm, Hazmov sin; ibn Ahmad ibn Hazm, sin Ahmada, Hazmova sina).