Abrahams, Peter Henry, južnoafrički književnik (Vrededorp, kraj Johannesburga, 19. III. 1919). U romanima Divlje osvajanje; Staza groma; Mine Boy; Povratak u Goli tematizira kolonizaciju svoje zemlje, rasnu diskriminaciju i problem crnačkog oslobođenja.
Abu Al-Ala al-Maarri, arapski književnik i mislilac (Maarrat an-Numan, 26. XII. 973 – Maarrat an-Numan, 10. ili 21. V. 1057). U umjetničkim prozama osporava islamski nauk o predodređenju, tvrdnju o besmrtnosti duše, poriče podrijetlo religije… Nastavi čitati →
Abu al-Atahija, arapski pjesnik (Al Kufa, 748 – Bagdad, oko 825). Najprije piše ljubavnu liriku anakreontskog tipa, a poslije se okreće religijsko-filozofskoj tematici, utemeljujući tako asketski pravac u arapskom pjesništvu.
Abu al-Faradž al-Isfahani, arapski književnik (Isfahan, 897 – Bagdad, 21. IX. 967). Najvrjednije mu je djelo antologija arapske poezije u 20 svezaka pod naslovom Knjiga pjesama (Kitab al-Aghani), koja predstavlja važan izvor za arapsku kulturnu povijest zbog… Nastavi čitati →
Abu Nuvas (Al-Hasan ibn Hani al-Hakami), arapski pjesnik (Ahwaz, oko 750 – Bagdad, oko 815). Živio na dvoru kalifa Haruna i Amina. Kroz teme lova, ljubavi i vina opjevava navike ondašnjega bagdadskog društva. Djelo Divan, objavljeno u Kairu 1893. te… Nastavi čitati →
Abu Ta(m)mam, Habib ibn Aus, arapski pjesnik i skupljač pjesama (Gasim, oko 800 – Mosul, 845. ili 846). Poznat po jedinstvenoj zbirci staroga arapskog pjesništva Ratnička hrabrost (Al-Hamāsa).
Accademia dell’Arcadia, utemeljena u Rimu oko 1700. Snažno se suprotstavljala manirističkoj književnosti.
Accrocca, Elio Filippo, talijanski književnik (Cori, Latina, 17. IV. 1923 – Rim, 11. III. 1996). U ranijoj lirici neorealist, dok se poslije okreće različitim poetskim strujama. Djela: Portonaccio (1949), Dopisivanja (1966) i Pjesnička antologija talijanskog… Nastavi čitati →
Acevedo ili Azevedo, Díaz Eduardo, urugvajski književnik i povjesničar (La Unión, 20. IV. 1851 – Buenos Aires, 18. VI. 1924). Borac za nacionalnu slobodu. Važno povijesno djelo: Priručnik iz urugvajske povijesti, a poznatiji romani: Rođena; Ismael; Samoća.
Achard, Marcel, francuski dramatičar i scenarist (Sainte-Foy-lès-Lyon, 5. VII. 1899 – Pariz, 4. IX. 1974). Napisao tridesetak lakih komada, od kojih su najvažniji Ivan mjesečar; Hoćete li se igrati sa mnom; Šutljiva žena; Gusar; Kokosov… Nastavi čitati →
Achebe, Chinua, nigerijski književnik (Ogidi, 15. XI. 1930 – Boston, 21. III. 2013). Klasik afričke književnosti na engleskom jeziku. U djelima opisivao odnos pojedinca, društva i povijesnih promjena u afričkom svijetu. Proučavao usmeno naslijeđe i upotrebu engleskoga… Nastavi čitati →
Achleitner, Friedrich, austrijski književnik (Schalchen, 23. V. 1930). Član avangardne Bečke grupe koja se afirmirala 1950-ih godina. baveći se problemom jezika i njegovom sociopolitičkom upotrebom. Proučavanje gradbena dijela jezika približava njegove radove konkretnoj poeziji. Glavno djelo izašlo mu je pod zbirnim… Nastavi čitati →
Achterberg, Gerrit, nizozemski pjesnik (Nederlangbroek, 20. V. 1905 – Leusden, 17. I. 1962). Osebujnom upotrebom jezika i metafore utjecao na mlađe pjesničke generacije. Najvažnija knjiga: Sabrane pjesme (1963).
Achternbusch, Herbert, njemački književnik i filmski redatelj (München, 23. XI. 1938). Karakterizira ga anarhistički stav te sukob s građanskim vrijednostima i institucijama, posebno s Crkvom i državom. Glavna djela: proza Omot, kazališni komadi Ella i Gust, filmovi Mangup i Sablast.
Ackermann, Konrad Ernst, njemački glumac i redatelj (Schwerin, 1. II. 1712 – Hamburg, 13. XI. 1771). Utemeljio stalno kazalište u Hamburgu 1765, u kojem je realistički interpretirao Lessinga i Molièrea.
Ackermann, Louise, francuska književnica (Pariz, 30. XI. 1813 – Nica, 3. VIII. 1890). Zastupa ateistička stajališta te osporava vjerske dogme. U nekim djelima (poeme Ljubav i smrt; Čovjek i priroda; Rat) izražava snažan… Nastavi čitati →
Ács (Kovács), Károly, mađarski pjesnik i prevoditelj (Subotica, 8. IX. 1928). Rabeći tradicionalne oblike piše urbanu i intelektualnu poeziju. Sastavljač i prevoditelj antologije jugoslavenskog pjesništva. Glavna djela: Pohvala voznom redu; Dim pjesme, pjesme dima.
ad spectatores (latinski), glumčevo obraćanje gledateljima kao pojašnjenje ili komentar situacije na sceni; često korišten kao izvor komičnoga u Aristofanovim i Plautovim komedijama.
adab ili edeb (arapski: odgoj), vrsta srednjovjekovne arapske proze poučnog enciklopedijskog tipa, obuhvaća povijest, filozofiju, retoriku, politiku, prirodne znanosti i sve ono što obrazovan čovjek (adip) treba znati; poslije naziv za književnost uopće.
Adam de la Halle, francuski pjesnik i skladatelj (Arras, oko 1235 – Napulj, između 1285. i 1288). Dvorski pjesnik kralja → Karla Anžujskog. Prvi francuski svjetovni dramatičar. Napisao satiričku Igru o sjenici (oko 1275) te Igru o… Nastavi čitati →
