Benedikt XII. (pravo ime Jacques Fournier), papa sa sjedištem u Avignonu od 1334. do 1342. (Saverdun, oko 1285 – Avignon, 25. IV. 1342). Francuz, redovnik cistercit, reformator nekih redova, klera i papinske kurije; teolog i pravni pisac; počeo… Nastavi čitati →
Benedikt XIII. (pravo ime Pedro de Luna), protupapa od 1394. do 1417 (Ilueca, oko 1329 – Peñíscola, 29. XI. 1422). Aragonski plemić, slavohlepan i uporan, pristao uz avignonskoga protupapu Klementa VII., kojega je naslijedio u vrijeme tzv. zapadnog… Nastavi čitati →
Benedikt XIII. (pravo ime Pietro Francesco Orsini), papa od 1724. do 1730, (Gravina, Bari, 2. II. 1649 – Rim, 21. II. 1730). Dominikanac, više učenjak nego diplomat, prepustio vođenje političkih poslova kardinalu Cosci. Protiv jansenizma izdao… Nastavi čitati →
Benedikt XIV. (pravim imenom i prezimenom Prospero Lambertini), papa od 1740. do 1758. (Bologna, 31. III. 1675 – Rim, 3. V. 1758). Poznat kao pisac s područja kanonskoga prava. Godine 1738. razradio kriterije za → … Nastavi čitati →
Benedikt XV. (pravim imenom i prezimenom Giacomo Paolo Giovanni Battista della Chiesa), papa od 1914. do 1922. (Pegli, Genova, 21. XI. 1854 – Rim, 22. I. 1922). Za I. svjetskog rata notom od 1. VIII.… Nastavi čitati →
Benedikt XVI. (pravim imenom Joseph Ratzinger), njemački teolog (Marktl, Bavarska, 16. IV. 1927). Svećenik od 1951; profesor teologije u Freisingu, Bonnu, Münsteru, Tübingenu i Regensburgu. Kao teolog kardinala Fringsa sudjelovao na II. vatikanskom saboru (1962–65); član Međunarodne teološke… Nastavi čitati →
Benediktov, Vladimir Grigorjevič, ruski pjesnik (Sankt Peterburg, 17. XI. 1807 – Sankt Peterburg, 26. VI. 1873). Poznat kao pomodni pjesnik i epigon romantičke poezije pune patetike, po kojem je sličan tip pjesničkog rada zvan benediktovština.
Benediktsson, Bjarni, islandski političar (Reykjavik, 30. IV. 1908 – Þingvallir, 10. VII. 1970). Jedan od čelnika Stranke nezavisnosti (orijentacije desnoga centra), predsjednik stranke od 1961. Zastupnik u parlamentu od 1945, ministar raznih resora 1947–63; predsjednik vlade 1961. i 1963–70.
Beneke, Friedrich Eduard, njemački filozof (Berlin, 17. II. 1798 – Berlin, oko 1. III. 1854). Profesor u Göttingenu i Berlinu, smatra da je psihologija, kao temeljni proces ili sposobnost povratnog iskustva duše, pretpostavka za logiku,… Nastavi čitati →
Benelli, Sem, talijanski književnik (Filettole, Prato, 10. VIII. 1877 – Zoagli, Genova, 18. XII. 1949). Napisao, pod utjecajem D’Annunzija, velik broj komada poetskog teatra, ali je svjetski uspjeh postigao tek dramom u jedanaestercima, na renesansnu… Nastavi čitati →
Beneš Třebízský, Václav, češki književnik (Třebíz, 27. II. 1849 – Mariánské Lázně, 20. VI. 1884). Katolički svećenik, pisac povijesnih romana prosvjetiteljskoga značaja: Aněžka Přemyslovná; Trnova kruna; Kraljica Dagmar.
Beneš, Edvard, čehoslovački političar i državnik (Kožlany, 28. V. 1884 – Sezimovo Ústí, 3. IX. 1948). Diplomirao pravo u Dijonu. Sveučilišni profesor, 1916. godine s T. G. Masarykom i M. R. Štefánikom osnovao Čehoslovačko narodno… Nastavi čitati →
Beneš, Marijan, hrvatski boksač (Beograd, Srbija, 11. VI. 1951). Član boksačkih klubova Sloboda (Tuzla) i Slavija (Banja Luka). Prvak države u poluvelteru 1973–74. i 1976. Na Europskom prvenstvu 1973. osvojio prvo mjesto u poluvelteru. Kao profesionalni boksač… Nastavi čitati →
Beneš, Vincenc, češki slikar i grafičar (Velké Lišice, 22. I. 1883 – Prag, 27. III. 1979). Završio Akademiju u Pragu. Jedan od glavnih pobornika avangardne umjetnosti u češkom slikarstvu. Većina njegova opusa su krajolici… Nastavi čitati →
Beneša, dubrovačka plemićka obitelj. Spomen od XIII. stoljeća. Obnašali istaknute službe u gradskoj upravi. Najistaknutiji odvjetci: Frano, humanistički pisac (XV. stoljeće); Damjan Paskvalov (1477 – 1539), pisac grčkih i latinskih djela; Matija (1530 – 99), pisac pjesama i… Nastavi čitati →
Beneša, Damjan, hrvatski književnik i humanist (Dubrovnik, 1477 – Dubrovnik, 1539). Na latinskom i grčkom jeziku pisao epigrame, ekloge, satire, lirske (Carminum lyricorum) i epske pjesme (O smrti Kristovoj).
Beneša, Petar, hrvatski teolog i diplomat (Dubrovnik, 1586 – Rim, 9. VI. 1642). Filozofiju i teologiju studirao u Rimu a pravo u Bologni. U Dubrovniku kanonik i vikar (1611–16), zatim u Rimu radi u papinskoj kancelariji, a… Nastavi čitati →
Benešić, Julije, hrvatski književnik, jezikoslovac i prevoditelj (Ilok, 1. III. 1883 – Zagreb, 19. XII. 1957). Studirao u Beču, Krakovu, Pragu i Zagrebu. Službovao kao profesor, lektor za poljski jezik i intendant HNK u Zagrebu.… Nastavi čitati →
Benešová, Božena, češka književnica (Nový Jičín, 30. XI. 1873 – Prag, 8. IV. 1936). U romanima i novelama uglavnom tematizira borbu građanske žene za društvenu ravnopravnost. Važnija djela: Neizvojevane pobjede; Opora mladost; Čovjek; trilogija Udarac; Podzemni plami; Tragična duga.
Benet, Juan, španjolski književnik (Madrid, 7. X. 1927 – Madrid, 5. I. 1993). U prozi mu dominira eksperiment, a radnje romana uglavnom smješta u imaginarni prostor nazvan Kraj (Región). Često se služi alegorijom kako… Nastavi čitati →
