Osthoff, Hermann, njemački jezikoslovac (Billmerich, 18. IV. 1847 – Heidelberg, 7. V. 1909). Nakon rada u gimnazijama i na sveučilištu u Leipzigu, profesor u Heidelbergu (od 1877). Jedan od glavnih predstavnika mladogramatičarske lingvističke škole. Autor… Nastavi čitati →
Ostoja, Mirko, hrvatski kipar (Dol, Brač, 6. II. 1921 – Split, 18. VI. 2009). Završio Akademiju u Zagrebu, pohađao majstorski tečaj kod Ivana Meštrovića. Radio kao likovni pedagog. U raznim materijalima oblikovao portrete i aktove te realističku figuralnu spomeničku plastiku.
Ostoja, Stjepan, bosanski kralj. Zavladao 1398. naslijedivši svrgnutu kraljicu → Jelenu Grubu. Godine 1399. prodao Dubrovčanima bosansko priobalje od Kurila do Stona; 1404. svrgnuli su ga bosanski velikaši predvođeni → Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Uz potporu… Nastavi čitati →
Ostoja, Tomislav, hrvatski kipar (Split, 20. VIII. 1931). U Zagrebu završio Akademiju i Majstorsku radionicu A. Augustinčića. Isprva radio apstraktnu skulpturu, potom figuraciju zbijene mase. Autor spomenika (Zagreb, Poreč).
Ostojić, Ivan, hrvatski crkveni povjesničar (Povlja, Brač, 6. XI. 1893 – Split, 22. IX. 1980). Svećenik, teologiju studirao u Splitu, gdje je i predavao na Visokoj teološkoj školi. Istraživao crkvenu povijest i crkvenu umjetnost Dalmacije,… Nastavi čitati →
Ostojić, Stjepan, bosanski kralj (?, druga polovina XV. stoljeća – ?, nakon 1421). Sin kralja → Stjepana Ostoje. Vladao od 1418. do 1421. U sukobu između velikaških obitelji Pavlovića i → Hranića na strani Pavlovića. Protivnik… Nastavi čitati →
Ostrčil, Otakar, češki skladatelj i dirigent (Prag, 25. II. 1879 – Prag, 20. VIII. 1935). Studirao u Pragu, od 1920. dirigent i direktor Opere. Kao skladatelj jedan od glavnih predstavnika novije češke glazbe. Nastavljajući se… Nastavi čitati →
Ostrogorski, Georgije, rus. i jugoslav. bizantolog i povjesničar (Petrograd, 19. I. 1902 – Beograd, 24. X. 1976). Studirao u Heidelbergu i Parizu. God. 1928–33. predavao povijest Bizanta u Breslauu (Wrocław). Od 1933. prof. na Beogradskom… Nastavi čitati →
Ostrovski, Aleksandr Nikolajevič, rus. dramatičar (Moskva, 2. IV. 1823 – Ščelikovo, 14. VI. 1886). U mnogobrojnim dram. radovima prikazao gotove sve pojave i slojeve rus. društva: moral bogatih trgovaca (Svoji smo, dogovorit ćemo se), nevolje… Nastavi čitati →
Ostwald, Wilhelm Friedrich, njemački kemičar i filozof (Riga, 2. IX. 1853 – Leipzig, 4. IV. 1932). Jedan od osnivača fizikalne kemije. Postavio zakon razrjeđenja elektrolita (Ostwaldov zakon). Pronašao postupak dobivanja nitratne kiseline oksidacijom amonijaka (1902).… Nastavi čitati →
Osvald (Oswald, Sveti), kralj Northumbrije (o. 604 – kraj Maserfeltha, 5. VIII. 642). God. 616. protjerao ga je stric Edwin; tijekom izgnanstva primio kršćanstvo od keltskih redovnika. Vladao od 632. Uspostavio hegemoniju Northumbrije nad većim dijelom anglosaskih… Nastavi čitati →
Oswald, Richard (pr. ime R. W. Ornstein), njem. film. redatelj austrijsko-žid. podrijetla (Beč, 5. XI. 1880 – Düsseldorf, 11. IX. 1963). Iako ne pripada ni jednoj od tada značajnih film. struja, spada u red značajnijih njem.… Nastavi čitati →
Oštir, Karel, slovenski jezikoslovac (Arnače pri Velenju, 13. X. 1888 – Ljubljana, 27. XII. 1973). Profesor indoeuropeistike u Ljubljani, član SAZU. Bavio se slavenskom akcentologijom i predindoeuropskim jezicima Sredozemlja (nazivao ih je alarodskima). Otkrio zanimljive tragove nekadašnjih međujezičnih posuđivanja.
Otakar I. (Přemysl Otakar I. ili Přemysl I.), češki kralj iz dinastije Přemyslovića (?, između 1155. i 1167 – ?, 15. XII. 1230). Knez Češke od 1192; već iduće godine svrgnut, ali se na vlast vraća 1197.… Nastavi čitati →
Otakar II. (Přemysl Otakar II. ili Přemysl II.), češki kralj (Městec Králové, oko 1233 – kraj Dürnkruta, 26. VIII. 1278). Unuk → Otakara I. Za života oca → Václava I. vladao Moravskom. Češki kralj od 1253.… Nastavi čitati →
Otčenášek, Jan, češki književnik (Prag, 19. XI. 1924 – Prag, 24. II. 1979). Nacistička okupacija glavna je tema njegovih proznih djela. U najboljem ostvarenju Romeo, Julija i tama (1958) čistu mladenačku ljubav suprotstavlja strahotama okupacije.… Nastavi čitati →
Otero, Blas de, španj. pjesnik (Bilbao, 13. IX. 1916 – Madrid, 29. VI. 1979). Najznačajnije ime novije španj. poezije. Ogorčenost težinom frankističke stvarnosti odredila je njegov životni i stvaralački put. Iako je zabranjivan i proganjan,… Nastavi čitati →
Otescu, Ion Nonna, rumunjski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (Bukurešt, 3. XII. 1888 – Bukurešt, 25. III. 1940). Studirao u Bukureštu i Parizu, predavao kompoziciju u Bukureštu, ondje osnovao Operno društvo iz kojega je nastala… Nastavi čitati →
Otfrid (ili Otefrid) von Weißenburg, njem. pjesnik (Elzas, o. 800 – Weißenburg, Elzas, o. 870). Njegova poetska obrada Kristova života Knjiga evanđelja (Evangelienbuch ili Evangelienharmonie), nastala između 863–871, smatra se jednim od najstarijih spomenika njem. književnosti.
Otlet, Paul (Marie-Ghislain), belg. pravnik i bibliograf (Bruxelles, 23. VIII. 1868 – Bruxelles, 10. XII. 1944). Diplomirao pravo, predavao knjižničarstvo i dokumentalistiku u Bruxellesu. Posvetio se bibliografskom radu; zajedno s Henryjem Lafontaineom osnovao Međunar. bibliografski… Nastavi čitati →
