vakuf (arap.), u tradic. osman. društvu, zaklada ili imovina koju vakif, zakladnik, predaje zajednici radi ostvarenja općeg dobra. U šerijatskom pravu, vakif svojevoljno predaje svoju imovinu kao zakladu islam. vjerskoj zajednici ili nekoj humanitarnoj ustanovi, bolnici, sirotištu, medresi ili… Nastavi čitati →
veleizdaja, u kaznenom pravu, teško kazneno djelo koje se smatra tipičnim polit. deliktom, usmjerenim protiv sigurnosti države. Obuhvaća skupinu kaznenih djela koja su različito vrednovana u nac. zakonodavstvima. Općenito, to su napad na drž. uređenje, ubojstvo predstavnika vlasti, oružana… Nastavi čitati →
veleposlanstvo, ambasada, diplomatsko predstavništvo najvišeg ranga zemlje pošiljateljice u zemlji primateljici; zgrada, sjedište toga predstavništva druge zemlje. Skupni naziv za veleposlanika i osoblje njegove misije. V. se u pravilu otvara u gl. gradu zemlje primateljice, a na temelju posebnoga… Nastavi čitati →
verifikacija(lat.), provjeravanje i potvrđivanje istinitosti. U pravu, dokaz pravovaljanosti neke isprave ili prav. akta, utvrđuje se na osnovi propisanog postupka. U metodologiji znanosti, iskustveno osvjedočenje kojim se dokazuje neka (empirijska) hipoteza. Kao iskustveno načelo i logički postupak zasnovan na… Nastavi čitati →
veto (lat.), zabrana; pravo nekog subjekta, npr. države članice u međunar. organizacijama, polit. aktera na nac. ili regionalnoj razini ili sl., da pod određenim, prav. uređenim uvjetima, zaustavi donošenje neke odluke, izglasavanje neke rezolucije, zakona i sl. ako procijeni da… Nastavi čitati →
viktimologija (lat.; grč.), žrtvoslovlje, znanost o žrtvi (zločina, ali i drugih katastrofa, ratova ili prir. nepogoda). U pravu, teorijska disciplina koja istražuje pojavne oblike, uzroke i načine izbjegavanja stradanja ljudi. Prva istraživanja bavila su se tipologijama žrtava, ulogom i rizikom… Nastavi čitati →
viza (lat.), formalno dopuštenje kojim se odobrava ulaz, izlaz, boravak ili prolaz kroz strani teritorij ili neku zemlju, a bilježi se u putovnici u obliku žiga ili naljepnice kojom se utvrđuju modaliteti korištenja v. kao i njezin rok trajanja. Diplomatska… Nastavi čitati →
vještačenje, ekspertiza, vrsta dokaznog sredstva u kaznenom postupku. Sastoji se od utvrđivanja činjenica važnih za kazneni predmet, za njegovo potpuno razotkrivanje i rasvjetljivanje, i od davanja mišljenja o zapaženim činjenicama na osnovi stručnoga znanja ili vještine osobe koje su… Nastavi čitati →
vještak, osoba koja u sudskom postupku na temelju svojega stručnoga znanja ispituje, ocjenjuje i utvrđuje činjenice važne za odlučivanje i o njima daje svoj pismeni ili usmeni nalaz i mišljenje. Određuje ga sudsko tijelo pred kojim se vodi postupak,… Nastavi čitati →
vlada, najviše tijelo izvršne vlasti neke države, obavlja polit.-adm. poslove u skladu s ovlastima koje su joj određene ustavom i drugim prav. propisima. U praksi postoje više naziva za takvo tijelo, npr. ministarsko vijeće ili ministarski kabinet. U trodiobi… Nastavi čitati →
vlasništvo, vlast nad stvarima u granicama prav. poretka; potpuno pravo raspolaganja čime, posjedovanje imovine. Predstavlja stvarno pravo koje ovlašćuje nositelja na privatnu prav. vlast nad stvari. Vlasnik je ovlašten činiti sa svojom stvari sve što nije protupravno. Najznačajnije ovlasti… Nastavi čitati →
vlast, ukupnost oblika upravljanja državom i drugim upr. mehanizmom i institucijama na nekom području; upravljanje, propisivanje i posjedovanje ključnih polit., prav. i ekon. moći; mogućnost zapovijedanja, vladanja. U sociol. smislu, društv. odnos u kojem pojedinci ili skupina posjeduju moć… Nastavi čitati →
Vojnović, Konstantin, hrvatski pravnik i političar (Herceg Novi, Crna Gora, 2. III. 1832 – Dubrovnik. 20. V. 1903). Otac → Iva i → Luje. Diplomirao pravo u Beču, doktorirao u Padovi. Zastupnik u Dalmatinskom (1863–75) i… Nastavi čitati →
vrijednost, općevažeće moralne norme i načela koja kao regulatorni principi određuju čovjekovo djelovanje neovisno o njegovim neposrednim ili egoističnim interesima. Takve su vrijednosti npr. poštenje, istinoljubivost, dobrota i sl. Dok prav. norme određuju čovjekovo društv. ponašanje, vrijednosti utemeljuju njegovo… Nastavi čitati →
zabluda, sud, ocjena ili postupak zasnovan na pogrešnim pretpostavkama ili predrasudama; pogrešno mišljenje. U pravu, pogrešna predodžba o postojanju ili sadržaju prav. odredbe; nesklad između predodžbe o nekoj relevantnoj činjenici i njezina stvarnog stanja. U rim. pravu., z. je… Nastavi čitati →
zakletva, prisega, čin ili radnja pozivanja (prisezanja) na istinitost onoga što se izjavljuje ili obećava. Izjavljuje se u obraćanju nekom autoritetu koji će posvjedočiti istinitost dane izjave. Asertorna prisega, zakletva koju izjavljuje saslušana osoba potvrđujući da je njezin… Nastavi čitati →
zakon, normativni prav. akt donesen prema propisanomu zakonodavnom postupku, sadrži opći propis koji je zapovjedan. U materijalnom smislu, svaki prav. akt zapovjedne naravi bez obzira na to koje ga je drž. tijelo donijelo. Zakonom se određuju prav. okviri djelovanja… Nastavi čitati →
zakonodavna vlast, oblik (grana) drž. vlasti u čiju nadležnost spada i ovlast donošenja zakona. Najvažnija vlast u državi, jer se zakona i propisa koje ona donosi moraju pridržavati i druge grane drž. vlasti, tj. sudbena i izvršna. Sjedište je… Nastavi čitati →
zakonodavstvo, ukupnost svih prav. propisa u jednoj državi. Također, ukupnost raznih vrsta zakona i njihov međusobni odnos u prav. sustavu pojedine države. Dijeli se na materijalno z., kojim se reguliraju posebne grane prava, kao npr. građansko, kazneno, radno,… Nastavi čitati →