Zrinski, hrvatska velikaška obitelj. Odvjetak knezova Bribirskih iz roda → Šubića; nazvani prema gradu Zrinu, koji je 1347. kralj Ludovik I. Anžuvinac darovao Jurju, nećaku Mladena II. Bribirskog u zamjenu za → Ostrovicu kraj Zadra. Otada Zrinski postupno šire svoje stečevine na područje između gornje Une i Kupe; tijekom XVI. i XVII. stoljeća izrastaju (uz → Frankapane) u najmoćniju hrvatsku velikašku obitelj, ističu se u protuturskim ratovima, ali i u otporu bečkom centralizmu i apsolutizmu. Dali znatan doprinos na području kulture, a i u razvoju gospodarstva. Uspon obitelji počinje s Nikolom III. (Nikolom Starijim, 1489–1534), koji znatno širi obiteljske posjede (posjedi Vranskoga priorata i baština bana Ivana Karlovića). Podupirao Ferdinanda Habsburškog, u čijem je izboru na Cetingradskom saboru i sam sudjelovao. Njegovi su sinovi hrvatski ban → Nikola IV. (Nikola Šubić Zrinski, Nikola Sigetski, 1508–66) i Ivan (umro 1541), istaknuti protuturski ratnici, koji su za odanost Habsburgovcima nagrađeni širenjem posjeda na grad Kostajnicu, utvrdu Medvedgrad, Čakovec i Međimurje, Ozalj i Bakar. Preuzimanjem tih posjeda stečevine Zrinskih protezale su se od Mure do Jadrana, a u trenucima gubitka starih posjeda između Une i Kupe u vrijeme osmanskih prodora one su predstavljale osnovu za očuvanje obiteljske moći. Nikolini sinovi Juraj IV. (1549–1603) i Nikola (1559–1605) bili su pristaše protestantizma, dok su se katoličkoj vjeri vratili Jurjevi sinovi Nikola VI. (oko 1570–1625) i Juraj V. (1599–1626), hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban (1622–26) i sudionik Tridesetogodišnjega rata. Njegovi sinovi → Nikola VII. (1620–64) i → Petar IV. (1621–71), hrvatski banovi, bili su istaknuti protuturski ratnici i čelnici protuhabsburškoga pokreta hrvatskih i ugarskih velikaša (→ Zrinsko-Frankapanska urota). Propašću urote, smaknućem Petra IV. i zapljenom njegovih posjeda, započinje opadanje moći Zrinskih. Petrova supruga → Katarina umire u Grazu, kao i njegov sin Ivan Antun (1651–1703), a najstarija kći → Jelena (1643–1703), majka erdeljskoga kneza → Ferencza II. (Franje II.) Rákóczyja, nakon neuspjela otpora Habsburgovcima, u progonstvu u Nikomediji (dans Izmit, u Turskoj). Druga Petrova kći, Judita Petronila (1655–99), djelovala je kao klarisa (predstojnica samostana na zagrebačkom Gradecu). Najmlađa kći Aurora Veronika (1658–1735) po slomu urote zatočena je u samostanu uršulinki u Grazu. Bavila se glazbom i trajno posvetila redovničkom životu. Nikolini posjedi izbjegli su konfiskaciju. Nakon pogibije njegova sina Adama (rođen 1662) kraj Slankamena 1691, sve stečevine te grane Zrinskih pripale su dvoru. Slomom obitelji Zrinski znatno je umanjena otpornost hrvatskoga plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkoga dvora.