Črnomelj, grad u ji Sloveniji, na želj. pruzi Ljubljana–Karlovac; 5377 st. (1991). Gosp. i kult. središte Bele krajine. Kovinska, drvna, prehr., tekst. ind. Cest. križište. Prvi se put spominje 1228.
Črnorizac Hrabar → Crnorizac Hrabar
Črnja, Zvane, hrvatski književnik (Črnjeni, kraj Žminja, 8. X. 1920 – Zagreb, 26. II. 1991). Godine 1939. osnovao revolucionarnu organizaciju Mlada Istra i uređivao ilegalno glasilo Sloboda. Za II. svjetskoga rata ilegalac, poslije uređivao… Nastavi čitati →
črv, slovo stare glagoljične i ćirilične azbuke; znak za glas između c i š; brojna vrijednost 1000 (u glagoljici) te 90 (u ćirilici).
Ču En-laj (Zhou Enlai), kineski političar (Huaian, 5. III. 1898 – Peking, 8. I. 1976). Studirao u Japanu 1917–18. i Parizu, Berlinu i Göttingenu 1920–24. Osnivač kineske Komunističke organizacije mladeži u Parizu 1922. Član CK… Nastavi čitati →
Čubelić, Tvrtko, hrvatski povjesničar književnosti i folklorist (Bihać, 2. III. 1913 – Zagreb, 11. VIII. 1995). Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prikupljao, istraživao i interpretirao usmenu narodnu književnost (Na stazama usmenog stvaralaštva… Nastavi čitati →
Čubranović, Andrija, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, prva polovina XVI. stoljeća). Pripisivane su mu maskerata Jeđupka, za koju je poslije utvrđeno da ju je napisao Hvaranin → Mikša Pelegrinović, te 44 ljubavne pjesme iz zbornika Nikše Ranjine, koje… Nastavi čitati →
Čubrilović, Vaso, srpski povjesničar i političar (Bosanska Gradiška, 13. I. 1897 – Beograd, 11. VI. 1990). Sudionik → Sarajevskog atentata 1914; u zatvoru do 1918. Član lijevoga krila Zemljoradničke stranke; nakon 1945. ministar u… Nastavi čitati →
Čučić, Šimun (Simeon), hrvatski filozof (Pećno, Žumberak, 14. II. 1784 – Zagreb, 27. I. 1828). Profesor logike, metafizike i moralne filozofije na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji. Od 1812. do 1821. upravitelj grkokatoličkoga sjemeništa u Zagrebu. U… Nastavi čitati →
Čudina, Marija, hrvatska pjesnikinja (Lovinac, 21. XI. 1937 – Beograd, 25. IX. 1986). Supruga slikara Leonida Šejke s kojim je djelovala unutar beogradske umjetničke grupe Mediale. Pisala liriku bogatu fantastičnim simbolima, zaokupljenu metafizičkim pitanjima te… Nastavi čitati →
čudnovati kljunaš → jednootvori
Čudomirići, hrvatski plemićki rod, pripadali “plemićima 12 plemena Hrvatskoga Kraljevstva”. Sudjelovali pri izboru Kolomana za hrvatskoga kralja (1102). Sjedište Čudomiršćina u Lučkoj županiji; ogranci u Lici i na Rabu. Tijekom turskih provala u XV. stoljeću iseljavaju na sjever. Posljednji spomen početkom XVI. stoljeća.
čudski jezik, stariji naziv za vepski jezik, u jeziku starih ruskih ljetopisa naziv za finski i estonski jezik i plemena koja su živjela istočno od Oneškoga jezera oko rijeke Onege i Dvine.
Čudsko jezero (ili fin. Peipus, rus. Čudskoe ozero, est. Peipsi järv), jezero na rus.-est. granici; 3550 km2, dugo 143 km, duboko do 14,5 m. Glacijalna podrijetla. Uskim kanalom Lammijärv povezano sa svojim j dijelom, Pskovskim… Nastavi čitati →
čuga (Tsuga), rod zimzelenog drveća iz porodice borova (Pinaceae). Obuhvaća desetak vrsta koje su rasprostranjene u umjerenom području Sjeverne Amerike i istočne Azije. Krošnja je čunjasta, muški su cvjetovi u resama, ženski u malim uspravnim cvatovima, češeri su… Nastavi čitati →
Čuhraj, Grigorij Naumovič, sovjetski filmski redatelj (Melitopolj, Ukrajina, 23. V. 1921). Već prvim filmom Četrdesetprvi (1956) označio nov početak sovjetskog poststaljinskog filma. Visoka umjetnička ostvarenja postigao i filmovima Čisto nebo (1961) i Močvara (1978), dok mu se film Balada… Nastavi čitati →
Čuić, Stjepan, hrvatski književnik (Bukovica, kraj Duvna, BiH, 1. IV. 1945). Afirmirao se unutar generacije hrvatskih fantastičara s početka 1970-ih zbirkom novela Staljinova slika i druge priče (1971). U svojim pričama i romanima zaokupljen je problematikom suprotstavljanja… Nastavi čitati →
Čuka, Jakov (pseudonim Jakša Čedomil), hrvatski književni kritičar (Zaglav, Dugi otok, 16. VII. 1868 – Rim, 1. XI. 1928). Studirao teologiju u Zadru i Rimu. Obavljao razne crkvene dužnosti, a 1928. postavljen za upravitelja Zavoda sv.… Nastavi čitati →
Čukčagirsko jezero (ruski: Čukčagirskoe ozero), jezero na Dalekom istoku, Rusija, u porječju donjeg Amura; 740 km2, duboko do 12 m. Mnogobrojni otoci građeni pretežno od prapora. Glavni odvirak Ol’džikan.
Čukči, starosibirsko pleme u sjevernoj Aziji, posebno na Čukotskom poluotoku, Ruska Federacija. Približno 15 000 pripadnika. Uzgajivači sobova, lovci i ribari. Štovali kult Sunca, u vjerovanjima primjenjivali animizam i šamanizam.
