Wislicenus, Johannes Adolf, njem. kemičar (Kleineichstädt, 24. VI. 1835 – Leipzig, 5. XII. 1902). Prvi sintetski pripravio mliječnu kiselinu i etilni ester octene kiseline. Bavio se geometrijskom izomerijom i optičkom aktivnošću tvari.
Wismar, grad i luka u istoimenom zaljevu Baltičkoga mora u njemačkoj saveznoj pokrajini Meeklenburg-Vorpommern (oko 46 000 stanovnika). Spominje se od 1147., a građanska prava dobio je 1229. U Hanzeatski savez ušao je 1259. i prosperirao sve do XVI.… Nastavi čitati →
Wisner-Morgenstern, Juraj Karlo, hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (Arad, 1783 – Zagreb, 14. V. 1855). Od 1819. koralist u zagrebačkoj katedrali, violinist i dirigent kazališnog orkestra, zborovođa i učitelj glazbe. Jedan od utemeljitelja Hrvatskoga glazbenog zavoda. Učitelj V.… Nastavi čitati →
Witkiewicz, Stanisław Ignacy (pseudonim Witkacy), poljski književnik i slikar (Varšava, 24. II. 1885 – Jeziory, danas Veliki Ozera, Ukrajina, 18. IX. 1939). Izrazito burne biografije, aktivan u političkim kretanjima. Počeo kao modernistički pisac, afirmirao se kao avangardist. Autor mnogobrojnih fantastično-grotesknih… Nastavi čitati →
Witt, Jan de, nizozemski političar (Dordrecht, 24. IX. 1625 – Den Haag, 20. VIII. 1672). Prvak Republikanske stranke. U vrijeme kada se Nizozemska nalazila bez državnoga namjesnika (1650–72), vodio državnu politiku kao predsjednik vlade (od 1653). U vanjskoj politici… Nastavi čitati →
Witt, Katarina, njem. klizačica (Karl-Marx-Stadt, 3. XII. 1965). Nastupala za reprezentaciju Ist. Njemačke. Osvajala zlatne medalje na OI 1984. i 1988. i na SP 1984–85. i 1987–88. Nakon završetka amaterske karijere prešla u profesionalne klizačice.
Witte, Emanuel de, niz. slikar (Alkmaar, o. 1617 – Amsterdam, 1692). Majstor u prikazivanju unutrašnjosti crkava, os. zahtjevnih perspektiva i osvjetljenja (Unutrašnjost sinagoge u Amsterdamu, 1675), krajolika i portreta.
Wittelsbach, njem. vladarska obitelj. Potomci markgrofa (poslije vojvode) Liutpolda (poginuo 907) i njegovih nasljednika, grofova od Scheyerna. Od 1115. nose ime W., prema gradu Wittelsbachu nedaleko od Aichacha (Bavarska). Od 1180. izborni kneževi Bavarske. Na kneževinu Pfalz W. se… Nastavi čitati →
Wittenberg, grad u sav. zemlji Sachsen-Anhalt, sred. Njemačka, u dolini r. Elbe (Laba); 44 600 st. Cestovno križište, želj. čvorište i riječna luka; tekst., strojarska, kem., petrokem., ind. građev. materijala i celuloze. Dvorac (XV. st.) s crkvom obnovljenom u… Nastavi čitati →
Wittgenstein, Ludwig, austr. filozof (Beč, 26. IV. 1889 – Cambridge, 29. IV. 1951). Studirajući matematiku upoznaje B. Russella na čiji poticaj u Cambridgeu (1912) započinje svoja logička i filoz. istraživanja. Njegov Tractatus logico-philosophicus objavljen je 1922. i izvršio velik… Nastavi čitati →
Wittig, Georg, njem. kemičar (Berlin, 16. VI. 1897 – Heidelberg, 26. VIII. 1987). Vrlo svestran istraživač u različitim područjima sintetske i fizikalne org. kemije. Bavio se napetošću prstenova u strukturama, tautomerijom i uporabom alkalijskih metala u org. sintezama. Otkrio… Nastavi čitati →
Witwatersrand (također The Rand), stjenovit ravnjak i istoimena urbano-industr. regija u sjeveroist. dijelu Južnoafr. Republike, većinom unutar današnje provincije Gauteng. Ravnjak je razvodnica r. Vaal i Limpopo; dug o. 100 km, širok do 40 km, prosj. visina 1700 m. Najveći… Nastavi čitati →
Witz, Konrad, švic.-njem. slikar (Rottweil, o. 1400 – Ženeva ili Basel, o. 1446). Pod utjecajem staroniz. slikarstva braće Van Eyck, među prvim njem. slikarima stvorio realistični stil koji se temeljio na humanizaciji ljudskoga lika, oblikovanju prostora i prostudiranom krajoliku.… Nastavi čitati →
Wivallius, Lars, šved. pjesnik (Wivalla, 1605 – Stockholm, 6. IV. 1669). Pisao na lat., njem. i šved. jeziku tematizirajući slobodu i ljubav. Tek o. 1900. ponovno je otkriven kao jedan od vrijednih pjesnika baroka. Djela: Tužaljka nad ovim suhim… Nastavi čitati →
Włocławek, grad na S Poljske, vojvodstvo Kujawsko-Pomorskie (17 970 km2, 2 066 200 st.). Leži na r. Visli; 120 100 st. Riječna luka i industr. središte; ind. celuloze i papira, kem., strojarska, keramička i prehr. ind. Got.… Nastavi čitati →
Wöhler, Friedrich, njemački kemičar (Eschersheim, danas dio Frankfurta, 31. VII. 1800 – Göttingen, 23. IX. 1882). Studirao medicinu i kemiju. Radio kao profesor kemije u Berlinu, Kasselu i od 1836. na Sveučilištu u Göttingenu. Smatra se pionirom → … Nastavi čitati →
Wojtyła, Karol → Ivan Pavao II.
Woking, također Woking-Byfleet, grad u grofoviji Surrey, jugoist. Engleska, na r. Wye, 40 km jz od središta Londona; 104 600 st. Poznat po džamiji (1889; sjedište brit. islam. zajednice) i najstarijem engl. krematoriju (1885). Prerađivačka ind., nakladništvo; veliki trg. centri.
