izotermija (grč.), područje (sloj) atmosfere ili mora u kojem se temperatura ne mijenja s promjenom visine, odnosno dubine.
izotipija, pojava da minerali različita kem. sastava kristaliziraju u istoj kristalnoj klasi i sa sličnim kristalnim oblicima.
izotoni (grč.), atomske jezgre različitih elemenata koje sadrže jednak broj neutrona a različit broj protona. I. imaju različite masene brojeve.
izotonija (grč.), pojava da različite otopine imaju jednak osmotski tlak (izotonične otopine).
izotopi (grč. preko engl.), atomi istog kem. elementa koji se razlikuju međusobno po broju neutrona u jezgri dok im je broj protona i elektrona jednak. Zato imaju ista fiz.-kem. svojstva i u periodnom sustavu zauzimaju isto mjesto (otuda im i… Nastavi čitati →
izotron (grč.), uređaj koji služi kao izvor iona tako što iz mnoštva različitih iona dobije istovrsne ione. Odvajanje se izvodi elektromagn. masenim separatorom koji ione različitih masa ubrzava istom energijom, čime oni dobivaju različite brzine pa ih je moguće odvojiti od drugih iona.
izotropija (grč.), svojstvo tijelâ da u različitim smjerovima pokazuju jednaka fiz. svojstva (neka optička svojstva kao indeks loma, toplinska vodljivost i dr.). U izotropna tijela spadaju najčešće amorfne tvari (plinovi, tekućine, staklo i dr.).
izovele (grč., lat.), crte (krivulje) na zemljovidima koje spajaju mjesta jednake brzine vjetra.
Izrael (hebr. čovjek koji je vidio Boga) 1. Drugo ime za Jakova koje je dobio od Boga; sinovi Izraelovi smatraju ga svojim rodozačetnikom. 2. Naziv za kraljevstvo, koje je osnovao Jeroboam nakon smrti Salomonove ←934. Poslije povratka iz babilonskog sužanjstva,… Nastavi čitati →
Izrael, država u jugozap. Aziji (Bliski istok), uz ist. obalu Sredozemnog mora, na J izlazi u Akabski zaljev, dio Crvenog mora; graniči s Libanonom na S, Sirijom na SI, Jordanom na I te Egiptom na JZ; ima 273 km… Nastavi čitati →
Izraelski filharmonijski orkestar, ansambl koji je 1936. osnovao poljski violinist Bronisław Hubermann pod nazivom Palestinski orkestar. Prvim nastupom u prosincu 1936. ravnao je Arturo Toscanini. Sjedište u Tel Avivu. Od 1951. često na turnejama. Među dosadašnjim dirigentima bili… Nastavi čitati →
izraslina, izraštaj, opći naziv za novostvoreno tkivo, obično na površini tijela. Može biti upalne ili tumorske prirode, ili nastati tijekom cijeljenja ili stvaranja brazgotine.
izraz 1. Očitovanje misli ili osjećaja s pomoću jezika, pokreta, umj. djela (knjiž. i., plesni i., umj. i.). 2. Riječ ili skup riječi kojima se nešto izriče. 3. Vanj. izgled kojim se iskazuje unutar. stanje (tužan i. lica); 4.… Nastavi čitati →
izreka, sažeta, ustaljena veza riječi koja iskazuje pouku ili mudrost temeljenu na iskustvu (mudra i.); u rečenici joj često prethodi najava: kao što kažu, kako rekoše i sl.
Izsó, Miklós, mađ. kipar (Disznóshorvát, 9. IX. 1831 – Budimpešta, 29. V. 1875). Studirao u Beču i Münchenu, u klasicističkome stilu oblikovao žanr-scene i portretna poprsja (Jelena Zrinski). Radio monumentalnu plastiku tematski vezanu za mađ. pov. ličnosti.
Iztacalco ili Ixtacalco, grad u sav. distriktu u sred. Meksiku; 450 000 st., 2261 m n.m. Nekoć trg. i središte poljoprivr. i stočarske okolice. Razvojem Méxica postaje njegov sastavni dio te dolazi do razvoja industrije.
Iztaccihuatl ili Ixtaccihuatl (indijanski: bijela žena), ugasli vulkan u središnjem Meksiku, samo 16 km s od vulkana Popocatépetl i 65 km ji od Méxica. Tri vrha, pri čemu najviši (vis. 5230 m) nema kratera. Posljednja erupcija 1868.
Izu (jap. Izu-shichito, sedam otoka Izua), arhipelag ispred otoka Honshūa u Japanu, o. 300 km jz od Tokyjskog zaljeva. Vulkanskog podrijetla, čine ga otoci O, To, Nii, Shikine, Kozu, Miyake i Mikura. Sastavni dio istoimenog većeg arhipelaga koji uz ovih… Nastavi čitati →
Izu (jap. Izu-hanto), poluotok na otoku Honshūu u prefekturi Shizuoki, Japan. Proteže se u duljini od 60 km između zaljeva Saruge i Sagamija u Tihom oceanu. Vulkanskog podrijetla, s nekoliko vulkana: Mount Amagi (1406 m) i Mount Atami (774 m)… Nastavi čitati →
