kanun (grč. preko arap.), svjetovno pravo koje se na područjima islam. zemalja primjenjuje usporedno s vjerskim pravom; uredba sa zakonskom snagom u Osman. Carstvu. Dio cjelovita pravnog sustava musl. države, čije su komponente vjersko pravo, fikh, i laičko odn.… Nastavi čitati →
kaos (grč.) 1. U ant. kozmologijama, praiskonska praznina koja prethodi stvaranju svijeta. U egip. religiji predstavlja bezobličnu i neuređenu snagu koja okružuje Zemlju i u koju će se Zemlja vratiti. U kin. predaji k. je prostor koji prethodi podjeli na… Nastavi čitati →
Kapanej (grč. Kapaneús), u grč. mitologiji, jedan od “sedmorice” protiv Tebe; sin Hiponejev i Laodikin. Prikazan kao bezbožni heroj koji je kod napada na jedna od tebanskih vrata uskliknuo da će osvojiti grad “s bogom ili protiv boga”. Zeus… Nastavi čitati →
kapela (lat.) 1. Naziv za prostorije za molitvu; prvo je to naziv za bogoštovni prostor (oratorij) u kralj. palači u Parizu, gdje se čuvala redovnička haljina sv. Martina Turonskoga, a poslije za sve slične prostorije u dvorcima i palačama. Poslije… Nastavi čitati →
kapelan (lat.), svećenik u Kat. crkvi koji obavlja dušobrižničku službu u bolnici, vojsci, vjerskoj udruzi ili ženskoj redovničkoj zajednici; župnikov pomoćnik. Kapelani su u početku čuvari relikvija na franačkom dvoru, među ostalim čuvali su plašt (cappa) sv. Martina Turonskog, a… Nastavi čitati →
Kapila, u indij. tradiciji, osnivač sustava samkhya (na prijelazu ←VII. i ←VI. st.). Pripisuju mu se aforizmi iz zbirke Samkhya pravachana, dok je njegova filozofija sažeta u stihove (Samkhya-karike). Budisti ga povezuju s Budinim rodnim mjestom Kapilavastuom.… Nastavi čitati →
Kapitolij (ili Kapitol) 1. Kultno središte rim. grada; mjesto na kojem se slavi službeni rim. kult; naziv nastao prema istoimenom rim. brežuljku (lat. Capitolium), s hramovima Jupitera, Junone i Minerve, središtu polit. i vjerskog života države. Današnji arhit. raspored… Nastavi čitati →
kaptol (lat.), u kat. crkv. organizaciji, zbor svećenika koji pomažu biskupu u obavljanju njegove službe u biskupiji; biskupijski senat ili vijeće. Ime nastalo u ranom sr. vijeku po tome što se na početku svećeničkog sastanka čitalo poglavlje (capitulum) iz evanđelja… Nastavi čitati →
karaimi ili karaiti (hebr.), žid. sljedba nastala sred. VIII. st. u Babiloniji. Osnivač je Anan ben David (o. 765), pa se po njemu nazivaju i ananitima. Odbacuju Talmud i svu usmenu rabinsko-talmudsku predaju, a priznaju samo pisanu hebrejsku Bibliju (mikra)… Nastavi čitati →
karakter (grč. uklesan znak, urez, biljeg) 1. Obilježje, značaj ili prava priroda čega. 2. Značaj, psih. lik, ukupnost intelektualnih i moralnih svojstva neke osobe (dobar, blag, krut, kolebljiv, sebičan itd.); čvrst karakter, čovjek postojanih uvjerenja i dosljednog ponašanja; izgrađena… Nastavi čitati →
karakterologija, grana psihologije koja proučava ljudske tipove, karakter, temperament; istražuje način doživljavanja i reagiranja pojedinog bića, te formiranje njegova karaktera, koje rezultira iz uzajamnog djelovanja prirođenih faktora i utjecaja okoline. Istražuje i psih. uvjete i sklonosti za različite oblike… Nastavi čitati →
Karaman, Matej, nadbiskup i filolog (Split, 6. VI. 1700 – Zadar, 5. VI. 1771). Školovao se u Splitu, zaređen za svećenika 1723. U Zadru prof. u sjemeništu od 1724; na nagovor zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića… Nastavi čitati →
kardinal (lat. cardinalis stožerni), u kat. hijerarhiji, nakon pape najviša crkvena služba. Član Kardinalskog zbora koji bira i savjetuje papu. Imenuje ih papa među đakonima, svećenicima i biskupima. Postoje kurijalni kardinali koji stoluju u Rimu, sudjeluju u konzistorijima i upravljaju… Nastavi čitati →
karizma (grč.), nadnaravni dar koji pojedincu daje Bog, odn. božanstvo. U naravnim i pučkim religijama k. se udjeljuje poglavici ili kralju kao tajna moć da zadovolji potrebe svojeg plemena ili naroda. U Starom zavjetu piše da su karizme imali veliki… Nastavi čitati →
Karlovačka mitropolija, srp. pravosl. mitropolija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. Osnovana 1713. nakon poznate seobe Srba u juž. Ugarsku (pretežito današnja Vojvodina) pod vodstvom patrijarha Arsenija III. Crnojevića. Najprije je na tom području osnovana 1708. Krušedolska mitropolija, sa sjedištem… Nastavi čitati →
karma (karman; sanskr. čin, djelo), naziv u staroj indij. religiji i filozofiji koji je tijekom njihova razvoja imao različita značenja. U vedizmu je obredni čin koji donosi plodove; održanje svijeta, ispunjenje želja (dug život, potomstvo). U budizmu i jainizmu, obredi… Nastavi čitati →
karmelićani (lat. Ordo Fratrum Beatae Mariae Virginis de Monte Carmelo), kat. red Blažene Djevice Marije koji je osnovao 1185. Berthold Kalabrijski kod tzv. Ilijine špilje na gori Karmelu u Palestini po uzoru na pustinjake. Jeruzalemski patrijarh Albert sastavlja im… Nastavi čitati →
karmelićanke, ženska grana karmelićanskog reda formirana koncem XIV. st.; pravi procvat doživljavaju obnovom sv. Terezije Avilske, koja 1562. utemeljuje Red bosonogih karmelićanki (Ordo Carmelitarum Discalceatarum). Papa Grgur XIII. odvaja 1580. bosonoge (reformirane) k. od obuvenih. Žive u strogoj klauzuri… Nastavi čitati →
Karnead (grč. Karneádes), grč. filozof (Kirena, ←213 – sjev. Afrika, ←129). Sljedbenik Akademije; pristaša Platonove skepse, osnivač tzv. Srednje akademije. Suprotstavljao se stoičkoj teoriji spoznaje i smatrao da se treba uzdržavati od svakog suda i ravnati se prema vjerojatnosti.… Nastavi čitati →
