HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
apologetika (grčki), u kršćanskoj teologiji, disciplina kojoj je cilj obrana i opravdanje vjere na temelju razuma, objave Svetog pisma i kršćanske predaje. U prvim se stoljećima uglavnom brani od grčko-rimskog svijeta i filozofskih nazora, a poslije od drugih vjerskih učenja… Nastavi čitati →
Apolon (zvan i Feb, grčki: Phoibos blistav), u grčkoj mitologiji, bog Sunca, ljepote i mudrosti, zaštitnik pjesništva i glazbe, vođa muza, bog lovaca, pastira i putnika, sin Zeusov i Latonin. Rodio se na Delu, kamo je Latona pobjegla pred… Nastavi čitati →
Apolonarij iz Laodikeje → Apolonije iz Tijane
Apolonije iz Tijane, grčki filozof iz Kapadocije (I. stoljeće). Novopitagorovac, čudotvorac, putujući učitelj i asket. Njegovu je biografiju u obliku fantastičnog romana napisao Filostrat, a legenda o njemu proširena je na Zapadu do srednjeg vijeka. Sastavio je religijski spis… Nastavi čitati →
aporija (grčki: teškoća, nedoumica), u grčkoj filozofiji, teškoća koja se javlja u nekom problemu; zamršeno i nerješivo pitanje. Kod → Zenona i stoika označava odnos slobodne volje i prirodne nužnosti. Aporetika je umijeće rješavanja aporije, odnosno da se razriješi… Nastavi čitati →
apostat(a) (grčki: apostátes odmetnik), općenito otpadnik, odmetnik od neke ideologije, stranke, naroda i dr. Izraz preuzet u kršćanstvu iz helenističko-židovske tradicije gdje označava židova koji je napustio svoju religiju. U staro kršćansko doba apostat je kršten čovjek koji otpadne… Nastavi čitati →
apostazija (grčki), otpadništvo ili izopćenje od neke vjere.
apostolat, u kršćanstvu, poslanje i služba apostola i drugih vjerovjesnika. Laički apostolat u Katoličkoj crkvi označava suradnju laika u crkvenim organizacijama; angažiranost laika na širenju kršćanske vjere. U prenesenom značenju: nastojanje oko unapređenja neke ideje.
apostoli (grčki: apóstolos poslanik), prema novozavjetnoj Bibliji, 12 Isusovih učenika kojima je povjerio širenje svojeg nauka: → Petar i → Andrija, → Jakov Zebedejev i → Ivan, → Filip i →… Nastavi čitati →
apostolici ili apostolska braća, ime različitih kršćanskih grupacija ili pokreta koji su tražili povratak jednostavnom, siromašnom životu apostolskih vremena. Javljaju se u IV. stoljeću u Maloj Aziji, u XII. stoljeću u Njemačkoj i Francuskoj i u XIII. stoljeću u… Nastavi čitati →
Apostolska Stolica ili Sveta Stolica (latinski: Sedes Apostolica ili Sancta Sedes), u Katoličkoj crkvi, naziv za sjedište uprave i vlasti rimskog biskupa koje obuhvaća papu i tzv. Rimsku kuriju s kongregacijama, sudištima i uredima, preko kojih papa obično rješava poslove cijele Crkve.
apoteoza (grčki: apo od, teos bog), uzdizanje čovjeka među bogove, proglašavanje božanstvom. Uobičajena je u gotovo svim antičkim narodima: Asircima, Egipćanima, Perzijancima, Grcima i Rimljanima, tako da su heroji i carevi uvrštavani među bogove. U prenesenom značenju, završna, masovna… Nastavi čitati →
aprehenzija (latinski: apprehensio zahvaćanje), kod skolastičkih filozofa, spoznaja prisvajanja neke stvari osjetilima i razumom. Kod Kanta, stapanje različitih osjetilnih dojmova u jedinstven nazor.
Apsalom (hebrejski: Absalom otac mira), lik iz Biblije, treći sin hebrejskoga kralja Davida. Postavši prijestolonasljednikom, pobunio se protiv oca, poražen je u bitki, pa je bježeći od progonitelja zapeo dugačkom kosom, po kojoj je bio osobito poznat, o… Nastavi čitati →
apsaras (sanskrtski), u indijskoj mitologiji, nebeske nimfe koje stanuju u oblacima i za koje se vjerovalo da katkad silaze na zemlju i zavode kreposne ljude, askete i junake.
apsencija (latinski: absens odsutan), izostanak duha, potpuna rastresenost; nedostatak pažnje na zbivanja u okolini zbog zamišljenosti ili jakoga čuvstvenog uzbuđenja. U psihopatologiji, kratkotrajno stanje “ispražnjenja svijesti” uzrokovano privremenom obustavom nekih moždanih funkcija.
Apsirt (grčki: Ápsyrtos), prema priči o Argonautima, u grčkoj mitologiji, Ajetov sin i brat kolhidske kraljevne, čarobnice Medeje. Bježeći s Jazonom u Grčku, ubila ga je Medeja, a za sobom je bacala komade njegova tijela, da je otac,… Nastavi čitati →
apsolucija (latinski: absolutio odrješenje, oprost, oslobođenje) 1. U katoličkoj teologiji i liturgiji, odrješenje od grijeha u ispovijedi nakon pokajanja (sakramentalna apsolucija); oproštenje crkvenih kazni (crkvena apsolucija); pri pogrebu ili nad grobom (obredna apsolucija). 2. prav Oslobođenje od tužbe (absolutio… Nastavi čitati →
apsolutni idealizam, tumačenje svijeta koje polazi od jedne apsolutne ideje, a koja je ujedno i njegov spoznajni i historijski “dovršetak i kruna”, “krug krugova”, “apsolutni duh” (→ Hegel). Stvarnost je samo ozbiljena ideja.
apsolutno, u nekim filozofskim sustavima, osobito idealističkim: metafizička osnovica cjelokupne stvarnosti (apsolutno, apsolutni bitak), za razliku od relativnog, spoznajnog, subjektivnog i pojavnog bitka; apsolutno ja kod → Fichtea, apsolutna ideja kod → Hegela itd.
