HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Set (Setegh i Suteh), u staroegip. religiji, bog oružja, tame, pustinjskog vihora i nepogoda, zaštitnik stranaca. Ubojica svojega brata → Ozirisa. Isprva se štovao različito i nije bio uvijek zao. Središte kulta bilo mu je u Nuptu (grč.… Nastavi čitati →
Seuse, Heinrich (lat. Henricus Suso), njem. mistik (Konstanz, 21. III. 1295 (?) – Ulm, 25. I. 1366). Dominikanac, o. 1324. učenik majstora Eckharta na dominikanskom učilištu u Kölnu. Napisao Knjižicu istine u Eckhartovu obranu. Njegova je… Nastavi čitati →
Severin, sv., misionar i apostol Norika (? – ? 8. I. 482). Nepoznata podrijetla, pojavio se nakon Atiline smrti (453) kao hodočasnik na Dunavu (između Passaua i Beča), pomažući rim. stanovništvu pred prodorom germanskih naroda sa S.… Nastavi čitati →
Sfinga (grč. Sphinks) 1. U grč. mitologiji, čudovište sa ženskom glavom, lavljim tijelom i ptičjim krilima; kći stoglavog diva Tifona i žene zmije Ehidne. Prema drugima, kći Ehidne i dvoglavog psa Orta. Prema mitu o Edipu, živjela je na… Nastavi čitati →
Shaftesbury, Anthony Ashley Cooper, engleski filozof i prosvjetitelj (London, 26. II. 1671 – Napulj, 4. II. 1713). Pod utjecajem J. Lockea i platonizma zastupao spajanje antičkih ideala kalokagatije (sinteze dobrog i lijepog) i univerzalnog čovjeka… Nastavi čitati →
Shakers, popularno ime za Ujedinjeno društvo vjernika u Kristov drugi dolazak (engl. United Society of Believers in Christ’s Second Appearance), vjersku sljedbu u SAD-u proizašlu iz kvekera (Shaking Quakers, nazvani tako zbog tresućega ritualnog plesa), a… Nastavi čitati →
shizma ili šizma (grč.), u kršćanstvu, razbijanje crkv. jedinstva, odvajanje jednog dijela kršćana, crkv. teritorija ili crkv. zajednice od sveopće Crkve; raskol, rascjep. Razlikuje se od hereze (krivovjerje koje narušava dogmatski sustav) i od apostazije (otpad od vjere). U povijesti… Nastavi čitati →
Sibila (grč. Sibilla, lat. Sibylla), u grč. mitologiji naziv za proročicu općenito, ili prema proročištima gdje su djelovale libijska, trojanska, delfska, frigijska i dr. U rim. mitologiji, najpoznatija je kumska S., koja je prorekla Eneji gdje će osnovati gl. italski grad.
sibilinske knjige (lat. libri Sybillini), zbirka proročanstava na grč. jeziku koje je, prema legendi, proročica Sibila dala rim. kralju Tarkviniju Oholom. Kada bi došlo do kakve opasnosti, savjet se tražio u tim knjigama.
Siddhartha Gautama, pov. → Buda.
Siger od Brabanta, skolastički filozof (Brabant, o. 1235 – Orvieto, o. 1281). Poznati komentator Aristotela i Averroesa. Kao osnivača tzv. lat. averoizma u Parizu, osporavali su ga T. Akvinski i Albert Veliki. Zastupao neovisnost filozofije od teol. zadanosti. Njegovo… Nastavi čitati →
sikhizam, učenje vjerske zajednice Sikha, sljedbenika prvoga gurua → Nânaka (1469–1538) koji je nastojao postići zbližavanje između hinduizma i islama. Od islama preuzet je monoteizam, a od hinduizma nauk o krugu rađanja i smrti (samsāra). Cilj je… Nastavi čitati →
Siksto (lat. Sixtus), ime nekolicine papa.
Siksto I., sv., papa od 115 ?–125 ?. Prema najstarijoj listi papa, nasljednik Aleksandra I., i šesti Petrov nasljednik. Nema posebnih podataka o njegovu pontifikatu. Poslije štovan kao mučenik.
Siksto II., sv., papa od 257–258. (? – Rim, 6. VIII. 258). Podrijetlom Grk. Ponovno uspostavio veze s Kartagom i drugim afr. biskupijama nakon sukoba njegova prethodnika Stjepana I. i sv. Ciprijana. Za progona kršćana i doba… Nastavi čitati →
Siksto III., sv., papa od 432–440. (Rim, ? – Rim, 19. VIII. 440). Pristaša Pelagijeva učenja, ali se poslije kao papa, pod Augustinovim utjecajem distancirao od pelagijanizma. Podupiro politiku pomirenja cara Teodozija II. zbog nestorijanizma između… Nastavi čitati →
Siksto IV. (pravim imenom i prezimenom Francesco della Rovere), papa od 1471. (Pecorile, danas Celle Ligure, kraj Savone, 21. VII. 1414 – Rim, 12. VIII. 1484). Franjevac konventualac, general reda (1464) i kardinal (1467). Začetnik renesansnoga… Nastavi čitati →
Siksto V. (pr. ime Felice Peretti), papa od 1585–90. (Grottammare, kraj Ascoli Picena, 13. XII. 1521 – Rim, 27. VIII. 1590). Podrijetlom Hrvat, preci su mu doselili iz zaleđa Boke kotorske. Franjevac konventualac, general reda i… Nastavi čitati →
Silen (grč. Silenós), u grč. mitologiji, odgojitelj i pratilac Dionizijev, predvodnik satira. Prema jednima potekao je iz krvi osakaćena Urana, po drugima sin je Hermesa ili Pana i majke Kibele. Prikazivan je kao dobroćudan starac ružna lica, tupasta nosa… Nastavi čitati →
silogizam (grč.), deduktivni posredni zaključak kojim se iz dvaju poznatih ili pretpostavljenih sudova (premise) izvodi treći sud koji iz njih nužno slijedi (zaglavak ili konkluzija). Objema je premisama zajednički sr. pojam, koji njihovim spajanjem omogućuje jedan novi sud. Primjer: Svi… Nastavi čitati →
