HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Sorbona (francuski: Sorbonne), sveučilište u Parizu, osnovao ga je 1257. Robert de Sorbon (1201–1274), učitelj teologije, kancelar sveučilišta i osobni ispovjednik kralja Luja IX., s ciljem da omogući šesnaestorici učitelja humanističkih disciplina da steknu doktorat teologije. U tu svrhu doveo… Nastavi čitati →
Soter (grč. spasitelj), u grč. mitologiji, nadimak koji se najčešće upotrebljavao za Zeusa. Isto ime Grci su davali onom bogu koji je nekoga spasio od opasnosti (Apolon, Hermes i dr.). Nadimak se vezuje i uz Isusa Krista.
soteriologija (grč.), grana teologije koja se bavi pitanjem ljudskog spasenja kroz Kristovo otkupljenje. Skolastička se teologija u soteriologiji bavila proučavanjem i razlaganjem raznih načina na koje je Krist svojom smrću oslobodio čovjeka od grijeha. Novija teologija shvaća soteriologiju kao sveukupnost… Nastavi čitati →
Sotona (hebr. śātān onaj koji priječi, protivnik, neprijatelj), pali anđeo koji se iz oholosti pobunio protiv Boga, a ovaj ga je porazio i odbacio. U Starom zavjetu Joba navodi na zlo, u Novom zavjetu napastuje Isusa u pustinji na početku… Nastavi čitati →
sotonizam, štovanje Sotone, prisutno u različitim kvazireligioznim pokretima. Potječe od prakse srednjovj. dualističkih sekti (luciferijanaca) koje su vjerovale da se treba zaštititi od Sotone održavanjem njegova kulta. U XIX. i XX. st. na s. snažno utječe engl. okultist A.… Nastavi čitati →
sōtōshū (jap.), jedna od dviju najvećih škola zen-budizma. Ime sōtō proizlazi od imena mjesta u Kini gdje je živio Liang-chieh, kin. osnivač škole. U Kini se razvila u IX. st., a u Japan je prenesena u XIII. st. Naglašava tiho… Nastavi čitati →
Spaventa, Bertrando, tal. filozof (Bomba, Chieti, 26. VI. 1817 – Napulj, 20. IX. 1883). Prof. filozofije u Napulju. Gl. zastupnik tal. hegelijanstva u njegovoj tzv. “lijevoj struji”. Osobito utjecao na Gentilea, Crocea i Labriolu. Gl. djela: Kantova filozofija i… Nastavi čitati →
specifikacija (lat.), pobliže označivanje i nabrajanje pojedinosti koje potpadaju pod neki opći pojam; razdjeljivanje roda na podvrste, podvrste na razrede. U logici, metodološki postupak kojim se određuje pojam i razlučuje točnom karakteristikom od srodnih pojmova, vrsta (species) istog roda (genus)… Nastavi čitati →
spekulacija (lat.), teorijski način mišljenja koje je usmjereno prema zahvaćanju sveukupne zbilje ili apsoluta. Može se označiti i kao metafizičko mišljenje. S. je u ant. filozofiji čisto misaono promatranje (Aristotel, theoria). Za Boetija i sv. Augustina s. je contemplatio,… Nastavi čitati →
Spener, Philipp Jacob, njemački teolog (Rappoltsweiler, danas Ribeauvillé, Francuska, 13. I. 1635 – Berlin, 5. II. 1705). Podrijetlom Elzašanin, studirao teologiju u Strasbourgu. Začetnik → pijetizma, vjerskoga pokreta unutar njemačkoga protestantizma. Od 1670. u Frankfurtu organizirao pobožne… Nastavi čitati →
Spengler, Oswald, njemački filozof (Blankenburg am Harz, 29. V. 1880 – München, 8. V. 1936). Pod utjecajem Goethea i Nietzschea u svojem glavnom djelu Propast Zapada zastupa filozofiju povijesti kao morfologiju kulturâ. Povijest se ne razvija pravolinijski, to je… Nastavi čitati →
Speusip (grč. Speúsippos), grč. filozof (o. ←407 – ←339). Nećak i učenik Platonov, naslijedio ga u vođenju Akademije (←348/7 – ←339). Pod njegovim vodstvom Akademija se udaljila od Platonova učenja o idejama i okrenula prema istraživanju matematike zasnovane na… Nastavi čitati →
Spinoza, Baruch (Benedictus) de, niz. filozof (Amsterdam, 24. XI. 1632 – Den Haag, 21. II. 1677). Uz Descartesa i Leibniza, najznačajniji predstavnik eur. racionalističke filozofije. Zbog svojih kritičkih i racionalnih teza izopćen iz žid. zajednice i proganjan, ali do… Nastavi čitati →
spiritizam (iz latinskoga: spiritus duh), okultni nauk koji nastoji odrediti način postojanja duha prije sjedinjenja s tijelom, u vrijeme utjelovljenja i nakon smrti. Zazivanje duhova poznato je u nekim arhaičnim religijama (→ šamanizam). U starozavjetnoj Bibliji je zabranjivano,… Nastavi čitati →
Spirito, Ugo, tal. filozof (Arezzo, 9. IX. 1896 – Rim, 28. IV. 1970). Prof. u Genovi i Rimu. Redaktor tal. enciklopedije. U početku blizak Gentileu, poslije se od njega udaljuje. Problematizira suvr. društv. i moralnu krizu i dolazi do… Nastavi čitati →
spiritualizam (iz lat. spiritus duh), filoz. učenje po kojem je duh temelj sveukupne stvarnosti; opreka materijalizmu. Metafizički s. niječe svaku ovisnost razumske djelatnosti o materiji, a bitak označava nužnu stvarnost duha. Etički s. drži sve tjelesno i tvarno u službi… Nastavi čitati →
Splitsko-makarska nadbiskupija, jedna od najstarijih crkv. zajednica u Hrvatskoj, nasljednica Solinske biskupije koju su u VII. st. u Splitu (Dioklecijanova palača) obnovili kršćani izbjegli iz razorene Salone, u vrijeme pape Ivana IV. Dalmatinca, također podrijetlom Solinjanina. Prvi nadbiskup bio… Nastavi čitati →
spolni odgoj, odgoj za humane odnose među spolovima koji uključuje najvažnije aspekte spolnosti (fiziološke, reproduktivne, zdravstv., emocionalne, socijalne, odnose između spolova i dr.), kako bi se izgradio zdrav pogled na spolnost i cjelovita ličnost mladih.
spontanost (iz lat.), djelovanje bez vanj. poticaja. Neposredna, unaprijed nepripremljena i samonikla reakcija. U novijoj filozofiji smatra se bitnom, izvornom i primarnom oznakom ljudskog duha.
