HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
abrahamiti 1. Sljedba u IX. stoljeću u Siriji, koju je osnovao Abraham iz Antiohije; poricala Kristovo božanstvo. 2. Kršćanska sljedba deista u Češkoj iz XVIII. stoljeća, potomci husita, tvrdili su da slijede vjeru Abrahamovu, odbacivali su kršćansko bogoslužje i dogme;… Nastavi čitati →
abrakadabra (latinski) 1. Magična riječ koja se od ranoga srednjeg vijeka do u najnovije doba ispisivala na → hamajlije u obliku trokuta i nosila obješena oko vrata protiv raznih bolesti. 2. Nešto nerazumljivo i besmisleno.
abraksas, magična riječ grčko-orijentalnoga gnosticizma koja se urezivala na → hamajlije, većinom u Siriji i Egiptu.
Abravanel (Abrabanel, Abarbanel), Isaac, židovski državnik, filozof i teolog (Lisabon, 1437 – Venecija, 1508). Obavljao važne državničke poslove za portugalskoga kralja Alfonsa V., a nakon njegove smrti (1481) bježi u Španjolsku, gdje je prvi ministar pod Ferdinandom i Izabelom… Nastavi čitati →
abreakcija (latinski prema njemačkome), odreagiranje, oslobađanje emotivne energije vezane uz potisnutu ideju; u širem smislu: olakšanje duševne napetosti putem neke aktivnosti; glagol abreagirati.
Abu Al-Ala al-Maarri, arapski književnik i mislilac (Maarrat an-Numan, 26. XII. 973 – Maarrat an-Numan, 10. ili 21. V. 1057). U umjetničkim prozama osporava islamski nauk o predodređenju, tvrdnju o besmrtnosti duše, poriče podrijetlo religije… Nastavi čitati →
Abundancija (latinski: Abundantia), starorimska božica obilja; atribut joj je rog obilja. Njezin se lik često javlja na novcu kasnijega carskog doba.
acervus (latinski: gomila, hrpa), jedan od primjera kojim su filozofi Elejske škole nastojali dokazivati prividnost osjetilnog zapažanja: Vagan prosa što pada ne može proizvesti nikakav šum, jer se sastoji od mnoštva zrna koja, uzeta za sebe, bešumno padaju na tlo.… Nastavi čitati →
Ach, Narziss (Narciss), njemački psiholog (Ermershausen, 29. X. 1871 – München, 25. VII. 1946). Profesor u Königsbergu i Göttingenu. Osobito istraživao doživljaje htijenja i mišljenja, ustanovivši da uz slobodne asocijacije predodžaba postoje i one vođene “determinativnim tendencijama”.
Aconcio, Giacomo (pravo ime Giacomo Contio), talijanski vjerski reformator i filozof (Trento, 7. IX. 1492 – London, 11. V. 1566). Pristaša protestantizma. U djelu O metodi (De methodo, o. 1558) preteča Descartesa, a u djelima… Nastavi čitati →
Acosta, Uriel (pravo ime Gabriel da Costa), židovski filozof (Porto, o. 1585 – Amsterdam, 1640). Iz židovske obitelji koja je prisilno prešla na katoličku vjeru. Vrativši se židovstvu dolazi u sukob s ortodoksnim rabinima koji ga proganjaju. Počinio samoubojstvo. Zastupao… Nastavi čitati →
Acquaviva, Claudio, general isusovačkog reda (Napulj, 14. IX. 1543 – Rim, 31. I. 1615). Izabran za isusovačkoga generala 1580; jedan od najznačajnijih vrhovnih poglavara isusovaca. Učvrstio nutarnju strukturu reda, dovršio izradu školskog sustava Ratio studiorum,… Nastavi čitati →
Acta Sanctorum, zbirka kritičkih životopisa svetaca; pokrenuo i do 1629. objavljivao svećenik Heribert Rosweyde; od 1643–59. objavljuje ju, donekle modificiranu (dodani datumi smrti, kazala te kronologija ranije tiskanih svezaka), u Antwerpenu flamanski isusovac → Jean de Bolland,… Nastavi čitati →
actio (latinski: djelovanje) 1. U rimskom pravu, postupak uređen zakonom koji su stranke obvezne slijediti pod nadzorom magistrata; poslije, pravo da se sudski ostvari ono što se potražuje; općenito tužba, spor, pravna stvar; također i subjektivno pravo, pravno ovlaštenje. 2.… Nastavi čitati →
Adad, kod Asiraca i Babilonaca bog vjetra, oluje, groma; zao i dobar istodobno, jer olujom ruši a kišom napaja zemlju. Kod zapadnih Semita (Aramejaca) Hadad; odgovara sumerskom bogu Iškuru; muž božice Šale, štovan osobito za vrijeme vladanja Hamurabija.
Adalbert, nadbiskup bremenski i hamburški (?, oko 1000 – Goslar, Donja Saska, 16. III. 1072). Papinski legat za Norvešku, Švedsku i Dansku. Istaknuo se u pokrštavanju Baltičkih Slavena, te se zalagao za osnivanje Nordijskog patrijarhata, čemu se… Nastavi čitati →
Adam (hebrejski: čovjek; možda od adamah zemlja, tj. zemljani), prema Bibliji, prvi čovjek na Zemlji kojeg je stvorio Jahve; praotac ljudskoga roda. Bog ga je oblikovao iz zemlje i zajedno s Evom, stvorenom iz Adamova rebra, smjestio u Eden, raj… Nastavi čitati →
Adam, Guillaume (latinski: Guillelmus Adae), nadbiskup Bara (južna Francuska, oko 1270 – Bar, 1341). Dominikanac, od 1324. barski nadbiskup. Napisao Upute za putovanje u Svetu zemlju (1332), u kojima govori negativno o pravoslavlju i srpskoj dinastiji, pozivajući → Filipa… Nastavi čitati →
adamiti, naziv za članove starokršćanskih sljedbi u Africi u II–III. stoljeću, koje su propovijedale povratak primitivnom načinu života (kao biblijski Adam u raju), kult golotinje i slobodu spolnih odnosa.