HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Adamović, Vicko, hrvatski pedagog i povjesničar (Dubrovnik, 20. III. 1838 – Dubrovnik, 9. I. 1919). Studirao u Beču, učitelj i profesor (Rovinj, Dubrovnik) i školski nadzornik. Radio na pedagogijskom nazivlju; proučavao dubrovačku povijest i napisao… Nastavi čitati →
Adapa, prema babilonskome mitu, prvi čovjek. Odbivši nebesku hranu, koju mu je ponudio bog Anu, izgubio je besmrtnost za čitav ljudski rod.
adaptacija (latinski) 1. Prilagodba, preradba, općenito svako prilagođivanje nekoga ili nečega nekome ili nečemu drugom. 2. biol Prilagođivanje organizama uvjetima okoline radi održanja života i vrste; rezultat je evolucije. 3. građev Preuređenje nekog prostora, zgrade i sl. svrhovitije ili za… Nastavi čitati →
adar (hebrejski) 1. Šesti mjesec židovske građanske godine (dvanaesti mjesec crkvene godine), ima 29 dana. 2. Sveta vatra kod Iranaca.
Adelard iz Batha (engleski: Aethelhard, latinski: Bathonicus), engleski skolastički filozof i matematičar (Bath, kraj Bristola, oko 1090 – ?, nakon 1160). Među prvim skolasticima koji je prenosio i širio grčku i arapsku znanost. Slijedeći uglavnom Platona i donekle Aristotela, naučavao… Nastavi čitati →
adept (latinski) 1. Naziv za alkemičara za kojega se vjerovalo da je postigao vrhunac tajne vještine, tj. otkrio “kamen mudraca”. 2. Član neke mistične sekte, pripadnik nekoga zatvorenog kruga. 3. Sljedbenik nekog učenja, umjetničkog ili znanstvenog pravca.
adiaforon ili adiafora (grčki: adiáforos nerazličit), u stoičkoj i ciničkoj filozofiji, nešto indiferentno, ni zlo ni dobro, ni štetno ni korisno; što je u ćudorednom smislu ravnodušno. Prema stoiku Zenonu adiaforon je život i smrt, dostojanstvo i nedostojnost, užitak… Nastavi čitati →
Adickes, Erich, njemački filozof (Lesum, kraj Bochuma, 26. VI. 1866 – Tübingen, 8. VII. 1928). Profesor filozofije u Tübingenu, izdavač Kantove rukopisne ostavštine, spada u red najznačajnijih istraživača njegove filozofije. Glavna djela: Budućnost metafizike (1911),… Nastavi čitati →
aditi (sanskrtski), izraz kojim indijska filozofija označava neograničenost i materiju. Prvotno božica Aditi neograničenog prostranstva, slobode, mati dvanaest indo-iranskih bogova (Aditye); često se prikazuje likom krave.
aditon (grčki: nepristupačan), najsvetije mjesto u antičkim hramovima i proročištima u koje ne smije nitko ući osim posvećenih osoba. U pravoslavnim crkvama, dio iza ikonostasa zastrt zastorima; sinonim abaton.
Adler, Alfred, austrijski psiholog i psihijatar (Beč, 7. II. 1870 – Aberdeen, 28. V. 1937). Isprva sljedbenik Freudove psihoanalize, odvojio se od njega 1911. i stvorio vlastitu školu individualne psihologije. Njezini stožerni pojmovi jesu kompleks… Nastavi čitati →
Adler, Max, austrijski pravnik, filozof i sociolog (Beč, 15. I. 1873 – Beč, 28. VI. 1937). Doktorirao pravo u Beču. Profesor sociologije i socijalne filozofije na tamošnjem sveučilištu i socijaldemokratski poslanik u austrijskom parlamentu. Jedan… Nastavi čitati →
administrator apostolicus (latinski), svećenik kojega papa postavlja da upravlja biskupijom, i ako je biskup nesposoban ili spriječen, njome redovito upravlja.
adolescencija (latinski), mladost, dob duševnog i tjelesnog razvoja između puberteta i zrelosti (14–20. g.) sa značajkama najbujnijeg razvoja spolnosti, čuvstava, sposobnosti apstraktnog mišljenja, te otkrivanja i ustaljivanja osobnih naklonjenosti i zanimanja; snažno fizičko, razumsko i osjećajno dozrijevanje.
Adonaj (hebrejski), starozavjetni naziv za Boga, Gospodina, umjesto svetoga imena Jahve koje se nije smjelo izgovoriti.
Adonis (grčki iz feničkoga: Ádōnis), lijep mladić iz grčke mitologije, često prikazivan kao simbol muške ljepote. Kraljević kojega su zavoljele Perzefona i Afrodita, a kada ga je u lovu rastrgao vepar, Afrodita ga je pretvorila u cvijet. Prema… Nastavi čitati →
adopcijanizam ili adopcionizam (latinski: adoptio posvojenje), nauk u teologiji po kojoj je Krist posvojeni sin Božji, samo čovjek, te stoga nije božanske naravi. Koncem II. stoljeća adopcijanizam se javlja u Rimu, a u Španjolskoj u VIII. stoljeću (pod utjecajem… Nastavi čitati →
adoracija (latinski: klanjanje, poklonstvo) 1. Ceremonija u Rimskom Carstvu (uveo je Dioklecijan) kojom je podanik klečeći poljubio kraj careva plašta. 2. Likovni motiv: u antičkim prikazima klanjanje božanstvu; u kršćanskoj ikonografiji poklonstvo pastira ili triju kraljeva Isusu. 3. U kršćanskoj… Nastavi čitati →
Adorno, Theodor Wiesegrund, njemački filozof, sociolog i glazbeni teoretičar (Frankfurt na Majni, 11. IX. 1903 – Visp/Viège, Švicarska, 6. VIII. 1969). Glavni predstavnik Frankfurtskoga kruga i kritičke teorije društva. U emigraciji u SAD-u od 1933.… Nastavi čitati →
Adrast (grčki), prema starogrčkom mitu, kralj u Argosu, punac Polinikov; sudjelovao u ratu sedmorice protiv → Tebe i jedini od vojskovođa koji je ostao na životu.
