HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Consalvi, Ercole, talijanski kardinal (Rim, 8 VI. 1757 – Anzio, 24. I. 1824). Tajnik Papinske Države za vrijeme pape Pija VII. Ugovorio 1801. konkordat između Rima i Francuske za vrijeme Napoleona. Pokušavao sklopiti slične zajedničke međunarodne ugovore… Nastavi čitati →
consensus ili koncenzus (latinski: suglasnost, slaganje; consensus omnium suglasnost svih; consensus gentium suglasnost naroda), većina suglasno prihvaća mišljenje ili vjerovanje; katkad je to osnovno mjerilo i dokaz istinitosti onoga što se misli ili vjeruje. Consensus kao dokaz jest relativan… Nastavi čitati →
consilium abeundi (latinski: savjet nekome da se ukloni), na sveučilištu odluka o privremenom ili trajnom isključenju s fakulteta; općenito: preporuka nekome da napusti mjesto, položaj, školu kako ne bi bio udaljen administrativno.
Cornelius, Hans, njemački filozof (München, 27. IX. 1863 – Gräfelfing, 23. VIII. 1947). Predavao u Frankfurtu na Majni. Pristaša Machova empirizma. Djela: Osnove teorije spoznaje; Transcendentalna sistematika; Psihologija kao iskustvena znanost.
cornu copiae (latinski: rog obilja), u grčkoj i rimskoj mitologiji, rog pun plodova koji simbolizira plodnost, obilje i sreću.
Cosmi, Stjepan, splitski nadbiskup (Venecija, 24. IX. 1629 – Split, 10. V. 1707). Kao general reda somaska djeluje u Veroni, a zatim je od 1678. splitski nadbiskup. Prihvaćao i pomagao stanovništvo izbjeglo iz turskog područjâ,… Nastavi čitati →
Cousin, Victor, francuski filozof (Pariz, 28. XI. 1792 – Cannes, 14. I. 1867). Sveučilišni profesor u Parizu i ministar prosvjete. Prenosi utjecaj njemačkih filozofa (naročito Hegela) u Francusku; osnovao eklektičku filozofsku školu. Razlikuje četiri tipa… Nastavi čitati →
Couturat, Louis-Alexandre, francuski filozof i matematičar (Pariz, 17. I. 1868 – Ris-Orangis, 3. VIII. 1914). Suosnivač suvremene matematičke logike. Uzori su mu → Descartes i → Leibniz. Glavna djela: Leibnizova logika (1901);… Nastavi čitati →
Cranmer, Thomas, engleski reformator i canterburyjski nadbiskup (Aslacton, Nottinghamshire, 2. VII. 1489 – Oxford, 21. III. 1556). Savjetnik engleskoga kralja Henrika VIII. u njegovu razvodu s Katarinom Aragonskom; u diplomatskim misijama u Njemačkoj i kod… Nastavi čitati →
credo, quia absurdum (latinski: vjerujem jer je besmisleno), izreka kojom su racionalisti XVII. i XVIII. stoljeća u polemici s katoličkim teolozima dokazivali besmislicu vjerskih dogmi. Proizlazi vjerojatno iz parafraze jedne Tertulijanove tvrdnje. Izrekom se katkad služe oni koji žele opravdati… Nastavi čitati →
Crkva 1. Zajednica kršćanskih vjernika. Crkveni organizacijski oblici javljaju se istovremeno s pojavom kršćanstva. U Rimskom Carstvu kršćanski vjernici udružuju se u ilegalne “općine” (ecclesiae) u kojima svi članovi ravnopravno odlučuju. Poslije se izdvaja kler i stvara hijerarhija: biskupi, svećenici,… Nastavi čitati →
Crkva bosanska (ili Crkva bosansko-humskih krstjana; patareni), zajednica heterodoksnih krstjana, koji se po uzoru na evangelička bratstva, a pod izravnim utjecajem katara i valdeza, oko 1160. pojavljuju u dalmatinskim gradovima. Nakon protjerivanja iz Splita, Trogira i dr., traže utočište u… Nastavi čitati →
crkveni oci, kršćanski pisci od II. do VII. stoljeća, od kojih se kronološki najstariji još nazivaju apostolski oci, polemički pisci apologeti, a najznačajniji od njih crkveni naučitelji. Priznati su u Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi jer svjedoče o ranokršćanskoj tradiciji.… Nastavi čitati →
crkveni raskol, naziv za razdvajanje kršćanske crkve na Zapadnu i Istočnu. Kao datum raskola uzima se 16. VII. 1054, kada je papinski poslanik Humbert donio u Carigrad bulu o izopćenju carigradskog patrijarha Cerularija. Događaju su prethodile razne… Nastavi čitati →
crkveni redovi, crkvene ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života radi svjedočenja vjere, međusobnog ispomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva, najprije na Istoku (IV. stoljeće), a na Zapadu, takozvani kontemplativni redovi: benediktinci, cisterciti, augustinci, pavlini i dr.… Nastavi čitati →
crkveni učitelji (latinski, nominativ jednine: Doctor Ecclesiae), u kršćanstvu, teološki pisci koji zbog značenja i zasluga u tumačenju i razvijanju kršćanske vjere i učenja bivaju službeno priznati kao “naučitelji” (npr. Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura i dr.). Crkveni naučitelji… Nastavi čitati →
crkveno pravo → kanonsko pravo
Croce, Benedetto, talijanski filozof, političar, povjesničar umjetnosti i književni kritičar (Pescasseroli, 25. II. 1866 – Napulj, 20. XI. 1952). Jedan od prvaka talijanskih liberala, neko vrijeme ministar prosvjete. Protivnik pozitivizma i Hegelov pristaša, “neoidealist”. S… Nastavi čitati →
Crusius, Christian August, njemački filozof (Leuna, 10. I. 1715 – Leipzig, 18. X. 1775). Predavao u Leipzigu. Protivnik racionalističkih ideja njemačkog Aufklärunga. U polemici s → Christianom Wolffom kritizira Leibnizovu filozofiju kao slobodoumnu.… Nastavi čitati →
