HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
henoteizam (grč.), u politeističkim religijama naziv za štovanje jednog od bogova kao glavnog i najvišeg. Pojam dolazi od M. Müllera (1878). Predstavlja prijelazni oblik ili prvi stupanj prijelaza iz mnogoboštva (politeizam) k jednoboštvu (monoteizam).
Hera (grč. Hēra ili Hērē, u grč. mitologiji, kraljica bogova, vrhovno žensko božanstvo. Kći Kronosa i Reje, žena Zeusa, majka Aresa, Hefesta i Hebe. Zaštitnica je žena i braka, štitila je Ahileja u Trojanskom ratu i bila smrtni neprijatelj… Nastavi čitati →
Heraklid (grč. Hērákleídēs) s Ponta, grč. filozof (←IV. st. – o. ←310). Učenik Platonov. U Herakleji Pontskoj djelovao kao učitelj filozofije. Pod utjecajem pitagorovca Ekfanta tvrdio da se Zemlja okreće oko svoje osi a Merkur i Venera oko… Nastavi čitati →
heraklidi (grč. Hērakleidai), potomci Heraklovi, izvorno junaci Dorana koji su ponovno osvojili Peloponez. Poslije svegrč. junaci kojima su i Atenjani pomagali u borbi protiv Euristeja, pa su se mnogi vladari pozivali na podrijetlo od Herakla.
Heraklit (grč. Hērákleítos), grč. filozof (Efez, o. ←544 – Efez, o. ←480). Podrijetlom iz aristokratske obitelji, kritičan prema javnom mnijenju i filoz. naslijeđu, povukao se u osamu. Idejom o jedinstvu suprotnosti u grč. misao uveo pojam dijalektike, postavivši temelje… Nastavi čitati →
Heraklo (grč. Hēraklēs, lat. Hercules), najveći junak grč. mitologije i kasnije eur. predaje. Začet na prijevaru od Zeusa s Alkmenom, ženom Amfitriona, koja je istodobno Amfitrionu rodila njegova sina Ifikla, Heraklova blizanca. Personificira više velikih promjena u najstarijoj grč.… Nastavi čitati →
Heraklovi stupovi (latinski: Columnae Herculis), stupovi koje je postavio → Heraklo kada je razdvojio Europu i Afriku, današnji → Gibraltar.
Herbart, Johann Friedrich, njem. filozof, pedagog i psiholog (Oldenburg, 4. V. 1776 – Göttingen, 14. VIII. 1841). Najpoznatiji je po učenju o oblicima i stupnjevima nastave te po utemeljenju psihologije kao znanosti. Filozofija je znanost… Nastavi čitati →
Herberstein, Karel Janez, ljubljanski biskup (Graz, 7. VI. 1719 – Ljubljana, 7. X. 1787). Školovanje završio u Salzburgu. Pristaša episkopalizma, jansenističkih i jozefinističkih ideja. Zauzimao se za crkvene reforme cara Josipa II.
Herbert of Cherbury, Edward, engleski filozof, diplomat, pjesnik (Eyton-on-Severn, 3. III. 1583 – London, 20. VIII. 1648). Brat pjesnika → Georgea Herberta, školovao se u Oxfordu. Kao političar i diplomat boravio u raznim… Nastavi čitati →
Herder, Johann Gottfried von, njemački filozof i književnik (Mohrungen, danas Morąg, Poljska, 25. VIII. 1744 – Weimar, 18. XII. 1803). Obavljao razne službe u Evangeličkoj crkvi, generalni superintendant u Weimaru. Imao istaknuto mjesto u književnom… Nastavi čitati →
hereza (grč.), općenito, učenje ili stav različit od neke škole ili mišljenja. Najčešće se upotrebljava u religiji kao učenje suprotno služb. vjerovanju ili općeprihvaćenim postavkama većine u određenom sustavu ili vjeroispovijesti. U kršćanstvu, općenit naziv za krivovjerje, učenje protivno vjerskim… Nastavi čitati →
Hergenröther, Joseph, njem. crkv. povjesničar, kardinal (Würzburg, 15. IX. 1824 – opatija Mehrerau, kraj Bregenza, 3. X. 1890). Zaređen 1848, prof. teologije u Würzburgu od 1852. Savjetnik 1868. u pripremi I. vatikanskog sabora, pripadao većini… Nastavi čitati →
Hermafrodit (grč. Hermaphróditos), u grč. mitologiji, sin Hermesa i Afrodite; lijep dječak s kojim se združila nimfa Salmakida kada se okupao u njezinu izvoru, te je tako H. postao biće koje ujedinjuje oba spola.
Hermagora iz Ampfipola, grč. filozof (←III. st.). Stoik, Persejev učenik, polemičar. Djela: Antikinik; O mudrijanju, protiv akademičara, O nezgodama.
Herman Dalmatin (Hermannus Dalmata, Sclavus, Secundus, De Carinthia), hrv. znanstvenik, filozof i prevoditelj (o. 1110 – nakon 1143). Rođen u središnjoj Istri. Studirao u Chartresu i u Parizu (1130–1135). Na putovanju Bliskim istokom upoznaje arap. znanost i književnost. Od 1138.… Nastavi čitati →
Hermas (Herma), starokršć. pisac, apostolski otac (II. st.). Autor Pastira, poznatoga starokršć. spisa, zapravo sažetak kršć. učenja o ćudoređu.
hermeneutika (iz grčkog: hermeneutikè téhne vještina tumačenja), metoda tumačenja raznih tekstova koja se razvila u teološkoj disciplini zvanoj → egzegeza kroz interpretaciju biblijskih i ranokršćanskih zapisa. U filozofiji umijeće tumačenja i razumijevanja, kod Aristotela metodički postupak kojim se dobiva uvid… Nastavi čitati →
Hermes (grč. Hermes) ili Hermo, u grč. mitologiji, sin Zeusa i nimfe Maje, otac Pana. Bog trgovine, umjetnosti i govorništva. Prevodi duše mrtvih u podzemlje; poznavatelj je tajnih znanosti, odatle se s njegovim imenom povezuju razne discipline odgonetanja… Nastavi čitati →
