HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

Hvalov zbornik

Hvalov zbornik, srednjovj. rukopis iz Bosne, 359 listova, 17×11 cm, pisao ga je bosančicom krstjanin Hval za bos. feudalca Hrvoja Vukčića Hrvatinića (najvjerojatnije u Omišu u Hrvojevoj rezidenciji). Čuva se u sveuč. knjižnici u Bologni. Zbornik je prepisan s… Nastavi čitati

hyle

hyle (grč. hyle drvo, tvar), termin kojim Aristotel označava materiju kao metafizičku pretpostavku cjelokupne stvarnosti. Prva je materija neodređen supstrat, čista mogućnost za bilo koje biće. A određeno biće ostvaruje se oblikom i tako postaje sekundarna materija, ova pak podloga… Nastavi čitati

Hyppolite, Jean

Hyppolite, Jean, francuski filozof (Jonzac, 8. I. 1907 – Pariz, 26. X. 1968). Profesor u Strasbourgu i Parizu; ravnatelj École normale supérieure. Bavio se osobito proučavanjem Hegelove filozofije, preveo je na francuski njegovu Fenomenologiju duha… Nastavi čitati

hysteron-proteron

hysteron-proteron (grč. poslije–prije), u logici, naziv za pogrešku u dokazivanju, kada premisa sadržava neki sud koji bi morao proizići tek iz zaključka. Općenito se koristi kada se želi pokazati da ono “vremenski poslije” utemeljuje nešto “vremenski prije”. U retorici obrat… Nastavi čitati

ibaditi ili abaditi

ibaditi ili abaditi, islam sljedba, umjerena grana haridžita, raširena u Amanu te s i i dijelovima Afrike. Njezin osnivač najvjerojatnije je Abd Allah ibn ‘Ibad. Predstavljaju umjerenu struju u islamu: odbacuju upotrebu sile u cilju polit. borbe, dopuštaju ženidbene… Nastavi čitati

Ibn Arabi, Muhjudin

Ibn Arabi, Muhjudin, arap. mistik (veliki učitelj) (Murcia, Valencia, 28. VII. 1165 – Damask, 16. XI. 1240). Glasovit pripadnik sufijskog pokreta, zvan Al-shaykh al-akbar. Studirao islam. znanosti u Sevilli; o. 1201/02. napušta Španjolsku i putuje… Nastavi čitati

Ibn Ezra, Abraham Ben Meir

Ibn Ezra, Abraham Ben Meir, hebrejski erudit i pjesnik (Toledo, 1092/93 – Calahorra, 1167). Pjesnik, gramatičar, filozof i astronom, od 1140. živio u Rimu, putovao po Sjev. Africi, posebice po Egiptu. Izvrstan poznavatelj bibl. egzegeze čiji su komentari Petoknjižja… Nastavi čitati

Ibn Hanbel (Hanbal), Ahmed

Ibn Hanbel (Hanbal), Ahmed, islamski teolog (Bagdad, XI. 780 – Bagdad, VII. 855). Naučavao strogo pridržavanje Kurana u pravu te stvorio sljedbu → hanbelita iz koje je nastao i vahabitski pokret. Najvažnije djelo Musnad, zbirka hadisa. 

Ibn Hazm (Abu Muhammed Ali ibn Ahmad)

Ibn Hazm (Abu Muhammed Ali ibn Ahmad), arap. teolog, (Córdoba, 7. XI. 994 – Casa Montija, kraj Nieble, 15. VIII. 1064). Zagovarao potpuno osobno podređivanje božanskoj objavi, a u prav. teoriji norme Kurana i Hadisa… Nastavi čitati

Ibn Sina → Avicena

Ibn Sina Avicena

Ibn Tufail (Abu Bakr Muhammed ibn Abd al-Malik)

Ibn Tufail (Abu Bakr Muhammed ibn Abd al-Malik), (lat. Abubacer), arap. filozof i književnik (Cádiz, 1109/10 – Marakeš, 1185/86). Napisao filoz. roman Živi sin Budnoga (Hayy ibn-Yaqzan, 1175) u kojemu junak živi na osamljenom otoku i razmišljanjem… Nastavi čitati

Ibn Tumart, Abu Muhammad

Ibn Tumart, Abu Muhammad, marokanski vjerski reformator (gorje Antiatlas, 1078 – kraj Marakeša, VIII. 1130). Naučavao prav. i puritanske moralne reforme. Proglasio se “mesijom” (Mahdi) 1121; sljedbenici almohadi (arap. al mu vahhidun pobornici jednoga Boga) vladali su u… Nastavi čitati

Ibrahim-paša

Ibrahim-paša, egipatski vojskovođa (Nikifor, kraj Drame, Grčka, 1789 – Kairo, 10. XI. 1848). Sin egipatskoga potkralja → Mehmeda Alija. Od 1810. do 1816. upravljao Gornjim Egiptom; porazio → vahabite u Arabiji. Predvodio egipatske postrojbe poslane… Nastavi čitati

Ibrišimović, Luka

Ibrišimović, Luka, hrv. kult. i polit. djelatnik (Požega, o. 1620 – Požega, III. 1698). Franjevac, gvardijan u Budimu i župnik u Pešti, župnik u Požegi, gvardijan u Velikoj (od 1672); generalni vikar Zagreb. biskupije u tur. Slavoniji. Branio… Nastavi čitati

Ica

Ica, božica drevnih Histra. Posvećena su joj dva zavjetna žrtvenika u Puli i Plominu. Pretpostavlja se da je bila božica izvora i da se njezino ime može dovesti u vezu s nazivom rječice Ike kraj Lovrana.

Icamna

Icamna (Itzamna), gl. božanstvo civilizacije Maja. Vladar neba, dana i noći, često se pojavljuje u obliku četiriju bogova zvanih Icamne. Povezuje ih se sa stranama svijeta, od kojih svaka ima svoju boju (I – crvena, S – bijela, Z –… Nastavi čitati

Icpapalotl

Icpapalotl (Itzpapalotl), jedna od božica zemlje i plodnosti kod Azteka. Njezino je značenje dvostruko, kao božanstvo plodnosti daje rođenje mladim bogovima žita, a kao simbol Zemlje, proždire tijela i pije krv, te se javlja kao ratoborna božica.

id

id (lat. ono), po Freudovoj psihoanalizi, nesvjesni, animalni dio ličnosti koji se izražava porivima (npr. seksualnošću) te utječe na ego.

id al Adha

id al Adha (id al-Qurban ili al-id al-Kabir svetkovina žrtve ili velika svetkovina), islam. svetkovina desetog dana posljednjeg mjeseca u godini (Dhu al-Hijjah) i traje tri dana; povezana je s hodočašćem u Meku. U musl. svijetu u to se… Nastavi čitati

id al fitr

id al fitr (ili al-id as-saghir mala svetkovina), prva svetkovina po kalendaru u islamu, slijedi odmah nakon mjeseca Ramadana i obuhvaća prva tri dana desetog mjeseca Shawwal. To je vrijeme služb. primanja i privatnih posjeta, kada si prijatelji čestitaju i… Nastavi čitati