JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
rune, orhonske (orhonsko-jenisejske), alfabetsko pismo poteklo od sogdijskoga (nazvano je runskim zbog daleke sličnosti s germ. runama), kojim su se pisali turkijski tekstovi u ranome sr. vijeku u juž. Sibiru i Mongoliji. Prestale su se upotrebljavati oko 800; potisnulo ih je ujgursko pismo.
ruralan (lat.), seoski, koji je vezan za život na selu, koji pripada selu ili se odnosi na selo.
ruralni egzodus, trajno napuštanje sela, kao mjesta rada i mjesta stanovanja, ugl. iz gosp. razloga.
ruski jezik, jezik rus. naroda i drugih naroda i pojedinaca koji se njime služe (npr. kao drugim jezikom) u Rusiji i drugdje (u Ukrajini, Bjelorusiji, kavkaskim i srednjoazijskim zemljama i dr.). Jedan od služb. jezika OUN-a. Pripada slav. skupini… Nastavi čitati →
rusofil 1. Onaj koji voli Ruse i sve što je rusko. 2. Sljedbenik politike carističke Rusije.
rusofob, onaj tko mrzi Ruse i sve što je rusko.
ruta (franc.), smjer kretanja, putovanja i sl.; dionica puta.
rutina (lat.) 1. Postupak koji se obavlja po obrascu (pravilima i dr.), bez otklona. 2. Djelovanje u kojem se drži takvih postupaka, bez razmišljanja o mogućim drugim načinima; robovanje obrascu. 3. Spretnost, izvježbanost, iskusnost.
s, S 1. Dvadeset i četvrto slovo hrv. latinice, znak za bezvučni sibilant. 2. Kem. simbol za sumpor (S). 3. Znak za → sekundu (s). 4. Znak (S) za → siemens. 5. geogr Znak (S) za jug (prema engl. South).
saamski jezik, jezik iz finougarske (uralske) jezične porodice, u kojoj sam čini svoju granu, koja je bliska pribaltičkofinskim jezicima. Ima nekoliko desetaka tisuća govornika na sjeveru Norveške, Švedske, Finske (ti skandinavski Saami imaju pismenost od XVII. stoljeća) i na… Nastavi čitati →
Sabejci (arap. Saba, hebr. Šaba), semitska etnička skupina, u antici naseljena u juž. Arabiji (→ Saba). U razdoblju od ←X. do ←VIII. st. ustrojili gospodarski snažnu državu s gl. gradom Maribom u današnjem Jemenu (razvijeno ratarstvo, trgovina začinima, mirisima,… Nastavi čitati →
sabir (iz španj.), jezik nastao miješanjem arap., franc., tal., španj. i grč. jezika. Govori se u lukama na Levantu i u sjev. Africi.
sabor (staroslav.) 1. Zasjedanje skupine predstavnikâ određene skupine ljudi, organizacije, stranke i sl. 2. Naziv za skupštinu (parlament) u Hrvatskoj kroz povijest, te Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo. Riječ je povezana s riječima zbor, sabrati (se), zbrati… Nastavi čitati →
sadž (arap. golubinji guk), rimovana proza kojom je pisan Kuran.
safari (iz svahilija, prema arap. putovati) 1. Lov na visoku divljač u lovištima u Africi (i drugdje). 2. Turist. putovanje po divljini.
safer (arap.), drugi mjesec islam. kalendara.
saharski jezici, jezična skupina, dio nilosaharske porodice. Jezici se govore u dijelovima Sudana, krajevima oko jezera Čad i u sred. područjima Sahare.
sahib (arap.) 1. Naziv za svakoga muslimana, na početku širenja islama. 2. Uglednik, poštovan čovjek, bogataš, gospodar, zapovjednik. 3. U Indiji, počasni naslov visokih ličnosti, os. feudalaca; također, riječ za oslovljavanje Europljanina.
sahibija (arap.), u našim krajevima i u Bosni za vrijeme tur. vlasti naziv za gospodara, posjednika, domaćina; čifluk sahibija, pripadnici povlaštene osman. klase koji su seljaku oduzimali njegov → čifluk proglašavajući sebe vlasnicima; hair sahibija, dobrotvor, osnivač zadužbine;… Nastavi čitati →
sakralan (lat.) 1. Koji se odnosi na vjeru i vjerske obrede. Supr. profan. 2. Koji se odnosi na sakrum (križnu kost), ili mu pripada.
