simbolizam, J. Ensor Ulazak Krista u Bruxelles, 1888.
simbolizam, B. Čikoš Sesija Psiha, Zagreb, Moderna galerija
simbolizam 1. Struja u pjesništvu nastala u Francuskoj potkraj XIX. stoljeća. Pjesnici teže izražavanju novim simbolima, neobičnim spojevima asocijacija, zvučnim riječima, nagovještajima i sugestijama, ističu sjedinjenje poezije i glazbe. Pjesništvo mora govoriti jezikom veoma udaljenim od jezika proze, jezik mora karakterizirati sugestivnost umjesto izravne razumljivosti, zvučnost umjesto izravnog označivanja, i simbolika umjesto izravnog opisivanja. Pjesnici su njegovali kult ljepote i zalaganje za načelo “umjetnost radi umjetnosti”, pritom povezani s idealom “čiste poezije”. Predvodnik → S. Mallarmé. Simbolisti su smatrali → Ch. Baudelairea svojim pretečom i utemeljiteljem takva tipa poezije, a → A. Rimbauda, S. Mallarméa i → P. Verlainea uzorima. Simbolizam je bio izrazito jak u francuskoj književnosti, ali se postupno proširio, pa se u njegove okvire obično svrstavaju i → R. M. Rilke i
S. George u njemačkoj, → W. B. Yeats i → O. Wilde u engleskoj, te → A. Beli i → A. A. Blok u ruskoj književnosti. U nešto širem smislu utjecaj simbolizma može se razabrati i u gotovo svim europskim književnostima, pa tako i kod → A. G. Matoša i → V. Vidrića u hrvatskoj. 2. U slikarstvu se simbolizam javlja već u XVIII. stoljeću kao protuteža prosvjetiteljstvu (→ W. Blake, → J. H. Füssli, → F. Goya), a u XIX. stoljeću usmjerio se protiv racionalističkih i naturalističkih ideja. Stilski je nejedinstven, definira se svojim sadržajem i iracionalnim sanjarskim doživljaima, a prati ga obnavljanje mistike i religioznosti te okultizam i magija. Glavni predstavnici: predrafaeliti, → G. Moreau, → P. Puvis de Chavannes, → O. Redon,
→ F. Hodler, → A. Böcklin, → J. Ensor. Začetnik simbolističkih shvaćanja u hrvatskom slikarstvu je
→ B. Čikoš Sesija, a simbolističkoj estetici bili su privrženi članovi skupine Medulić te → M. Rački,
→ T. Krizman, → E. Vidović.
S. George u njemačkoj, → W. B. Yeats i → O. Wilde u engleskoj, te → A. Beli i → A. A. Blok u ruskoj književnosti. U nešto širem smislu utjecaj simbolizma može se razabrati i u gotovo svim europskim književnostima, pa tako i kod → A. G. Matoša i → V. Vidrića u hrvatskoj. 2. U slikarstvu se simbolizam javlja već u XVIII. stoljeću kao protuteža prosvjetiteljstvu (→ W. Blake, → J. H. Füssli, → F. Goya), a u XIX. stoljeću usmjerio se protiv racionalističkih i naturalističkih ideja. Stilski je nejedinstven, definira se svojim sadržajem i iracionalnim sanjarskim doživljaima, a prati ga obnavljanje mistike i religioznosti te okultizam i magija. Glavni predstavnici: predrafaeliti, → G. Moreau, → P. Puvis de Chavannes, → O. Redon,
→ F. Hodler, → A. Böcklin, → J. Ensor. Začetnik simbolističkih shvaćanja u hrvatskom slikarstvu je
→ B. Čikoš Sesija, a simbolističkoj estetici bili su privrženi članovi skupine Medulić te → M. Rački,
→ T. Krizman, → E. Vidović.