FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
amidi, kemijski spojevi u kojima se vodik može zamijeniti organskom skupinom (npr. acetamid, natrijev amid i dr.).
amigdalin (grčki), glikozid iz koštica plodova gorkog badema, marelica i dr. Hidrolizom daje otrovnu cijanidnu kiselinu.
amil-alkohol (pentanol), otrovna uljasta tekućina. Služi kao otapalo za masti i smole. Javlja se u više izomernih oblika.
amini, organski spojevi koji nastaju kada se vodikovi atomi u amonijaku zamijene alifatskim ili aromatskim skupinama. Zamjenom jednoga vodikova atoma dobiju se primarni amini, zamjenom dvaju sekundarni, a triju tercijarni amini (npr. metilamin, dimetilamin, trimetilamin). Niži su amini zapaljivi… Nastavi čitati →
aminobenzojeva kiselina, C7H7NO2, organska kiselina koja se javlja u tri oblika: orto, para i meta. Orto-oblik je antranilna kiselina koja služi za sintezu indiga, parfema i dr.
aminofenazon, bijeli kristalni prah gorka okusa, antipiretik i analgetik. Jedan od najstarijih sintetskih lijekova (proizveden 1897). Zbog štetnih popratnih pojava izbačen iz medicinske upotrebe.
aminokiseline, aminokarboksilne kiseline, organski spojevi koji u molekulama sadrže karboksilne skupine (-COOH) i amino-skupine (-NH2) vezane za ugljikov atom. Najjednostavnija aminokiselina je glicin (glikokol). Važne su za život stanice. Izgrađuju bjelančevine, hormone, antibiotike. Nebitne aminokiseline su one koje sisavci… Nastavi čitati →
aminoplasti, plastične mase koje se dobivaju djelovanjem aminospojeva (npr. karbamida) na formaldehid. Od njih se izrađuju izolacijski materijali, posuđe i sl.
amonij, jednovalentni radikal koji stvara soli slične solima alkalijskih metala. Neke amonijeve soli služe kao umjetna gnojiva (amonijev sulfat, nitrat i karbonat). Amonijev klorid (salmijak) tehnički je važan kao elektrolit u suhim baterijama, u galvanizaciji, medicini i drugdje.
amonijak, NH3, bezbojan plin oštra mirisa, lakši od zraka i topljiv u vodi. U prirodi nastaje raspadanjem dušikastih organskih tvari, a u industriji se dobiva sintezom vodika i dušika pri visokom tlaku i temperaturi (Haber–Boschov postupak). Sirovina… Nastavi čitati →
Amontons, Guillaume, francuski fizičar (Pariz, 31. VIII. 1663 – Pariz, 11. X. 1705). Član Akademije znanosti (1697). Izvodio pokuse u vezi s trenjem. Načinio nacrt stroja na vrući zrak (1699). Eksperimentirao sa zračnim termometrom (od… Nastavi čitati →
amorfan (grčki), bezobličan, bez određenog oblika; tvari koje nemaju kristalne strukture, tj. bez pravilne unutarnje građe (staklo, smola, plastične mase, amorfni ugljik). Neke amorfne tvari imaju mikrokristalnu strukturu pa podjela na kristalne i amorfne tvari više nije opravdana.
Ampère, André-Marie, francuski fizičar, matematičar i filozof (Lyon, 22. I. 1775 – Marseille, 10. VI. 1836). Istraživao vezu između elektriciteta i magnetizma. Otkrio matematičku formulu za magnetsko polje koje stvara električna struja (Amperèov zakon). Eksperimentalno istraživao… Nastavi čitati →
Ampèreov zakon, osnovna veza između elektriciteta i magnetizma, matematički izraz za magnetsko polje električne struje. Njime je postavljena osnova elektromagnetske teorije. Struja koja teče kroz vodič stvara magnetsko polje koje je razmjerno jakosti struje, duljini vodiča, a obrnuto razmjerno… Nastavi čitati →
Ampèreovo pravilo desne ruke, pravilo za smjer magnetske sile kojom magnetsko polje djeluje na žicu kojom teče struja: Ispruži se dlan desne ruke tako da su prsti ispruženi, a palac je maknut postrance pod pravim kutom prema prstima. Ako… Nastavi čitati →
amperometrija, elektrokemijski postupak analize u svrhu određivanja oksidirajućih i reducirajućih tvari titracijom. Mjeri se struja difuzije iona u ovisnosti o koncentraciji otopine.
amplituda (latinski), maksimalan otklon (elongacija) iz ravnotežnog položaja čestice (ili tijela) pri titranju, ili čestice medija pri širenju vala. Ako se amplituda kod titranja postupno smanjuje, govori se o prigušenom titranju.
AMS (kratica od engleskog: Alpha Magnetic Spectrometer), supravodljivi magnet koji bi u kozmičkom zračenju trebao razlikovati čestice i antičestice. Predviđeno smještanje u Zemljinu orbitu početkom XXI. stoljeća.
analitička funkcija, svaka funkcija kojoj je područje definicije otvoren skup i koja u svakoj točki ima derivaciju. Postoje analitičke funkcije realne i kompleksne varijable. Područje definicije realnih analitičkih funkcija je skup na pravcu, a kompleksne otvoreni skup u kompleksnoj… Nastavi čitati →
analitička geometrija, dio geometrije koji svojstva geometrijskih tvorevina proučava s pomoću algebre i koordinatnih sustava (različitih tipova). Točka se prikazuje uređenim parom (u ravnini) ili uređenom trojkom (u prostoru) realnih brojeva, pravac linearnom jednadžbom, parabola kvadratnom jednadžbom, presjek dvaju… Nastavi čitati →
