HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Lyotard, Jean-François, franc. filozof (Versailles, 10. VIII. 1924 – Pariz, 21. IV. 1998). Prof. u Parizu; jedan od gl. teoretičara postmoderne. “Postmoderno znanje” bitno je određeno hegemonijom informatike. Odbacuje “zastarjele” pojmove i vrjednote (metapojmove) i… Nastavi čitati →
ljepota, dojmljiva kvaliteta prir. pojava i umj. predmeta koji pružaju ugodu; čulna i duhovna kategorija čovjeka. Smislom i biti ljepote u umjetnosti bavi se → estetika.
ljubav, ljudsko čuvstvo, složen intenzivan osjećaj privrženosti, naklonosti, poštovanje prema nekoj osobi ili vrijednosti (romantična lj., prijateljska lj.; lj. prema zavičaju, domovini, bližnjemu itd.). Obično se razlikuje zaljubljenost kao intenzivno, ali kratkotrajno stanje ljubavi, od trajne ljubavi koja, kad… Nastavi čitati →
ljubomora, bolan osjećaj strepnje, prouzrokovan sumnjom u vjernost voljenog bića. Čest osjećaj u male djece da ne izgube naklonost roditelja. Zavist prema osobama koje imaju veću naklonost okoline ili su općenito uspješnije. U psihoanalizi se razlikuje i patološka lj.… Nastavi čitati →
Łaski, Jan (latinizirano Joannes a Lasco), poljski crkveni reformator, humanist i književnik (Łask, kraj Łódźá, 1499 – Pińczów, kraj Kielca, 8. I. 1560). Kanonik u Gnieznu. Pristao uz kalvinizam, djelovao u Poljskoj i Istočnoj Pruskoj, te u Londonu… Nastavi čitati →
Łukasiewicz, Jan, poljski logičar i filozof (Lavov, 21. XII. 1878 – Dublin, 13. II. 1956). Profesor u Lavovu (1902), Varšavi (1915–39) i Dublinu (od 1946). Jedan od glavnih predstavnika lavovsko-varšavske logičke škole i jedan od… Nastavi čitati →
Ma, maloazijsko-frigijska božica zemlje, majka prirode i bogova. Srodna Kibeli, štovala se orgijastičnim kultovima.
Maat, egip. božica, kći stvoritelja svijeta boga Ra; personifikacija pravde i reda. Prikazivana s nojevim perom na glavi. Pojam maat (red i poredak) označava ravnotežu između dobra i zla koja vlada kozmosom, jedan od osnovnih u egip. filozofiji.
maca (jidiš), maces, beskvasna tanka pogača, umiješana od brašna i vode, koju Židovi jedu u vrijeme Pesaha.
Machiavelli, Niccolò, tal. politički mislilac i književnik (Firenca, 3. V. 1469 – Firenca, 22. VI. 1527). Obrazovan u humanističkom duhu, mlad ulazi u polit. borbe u Firenci, postavši 1498. drž. tajnik za pitanja vanj. politike… Nastavi čitati →
Madhva (poznat i kao Ânandatîrtha, Ânandajñâna), indij. filozof (Kalyanpur, kraj Udipija, o. 1199. ili 1238 – Udipi, o. 1278. ili 1317). Utemeljio dualističku školu dvaita u vedantinskoj filozofiji (vedanta). Ljudska duša i materijalna zbilja (svijet) odvojeni su od Boga,… Nastavi čitati →
Madona (tal.), tal. oblik i jedan od naziva Bl. Djevice Marije. Nastao u renesansi, kada je taj izraz iz kurtoazije prenesen na Mariju (Gospa), a osobito u ikonografiji u prizorima Bogorodice s djetetom (Isusom).
mag (grč. od staroperz.) 1. Pripadnik perz. svećeničke kaste. Magi su (prema Herodotu) pripadali jednom od šest medijskih plemena, i kao svećenici, uz plemstvo i seljaštvo, činili zasebnu kastu. 2. Svećenici zoroastrizma. 3. U Matejevu evanđelju tri mudraca s Istoka;… Nastavi čitati →
Magdala, u Bibliji, naziv mjesta na obali Galilejskog jezera odakle potječe Marija Magdalena i po kojem je ponijela ime. Danas selo el-Megdel (tvrđava).
Magdeburške centurije, naziv za prvu veliku povijest Crkve (lat. Ecclesiastica historia seu Centuriae Magdeburgenses) koja je u 13 sv. velikog formata izlazila u Baselu (1559–74). Djelo je priredio te u znatnom dijelu i napisao hrv. protest. učenjak Matija… Nastavi čitati →
magen David → Davidov štit
magija (grčki: mageía čarolija), čaranje, vračanje; sustav radnji, govora i pokreta, najčešće uz upotrebu obrednih pomagala, čudotvornih predmeta i znakova, izgovornih fraza i sl., kojima mag (čarobnjak, vrač) zaziva nadnaravne sile (dobre ili zle demone), da bi utjecao na određene… Nastavi čitati →
Magna Mater ili Mater Magna (lat.), Velika majka, rim. ime maloazijske božice plodnosti → Kibele (frigijskog podrijetla), poistovjećene s rim. božicom Reom. Crni meteorit iz maloazijskoga grada Pesimunta, smatran simbolom božice, donesen je u Rim ←204. To je prvi… Nastavi čitati →
magnificat (lat.), u Bibliji, novozavjetni hvalospjev, kantik majke Isusove Marije (Luka 1, 46–55) koji je izgovorila posjetivši rođaku Elizabetu. Naziv je po prvoj riječi lat. prijevoda teksta (Magnificat anima mea Dominum – Veliča duša moja Gospodina). Sličan starozavjetnim… Nastavi čitati →
