HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
bolesničko pomazanje, sakrament umirućih; jedan od sedam sakramenata u kršćanstvu (osim nekih protestantskih crkava), koji se daje teško bolesnim ili umirućim osobama. Podjeljuje ga svećenik, a u Katoličkoj crkvi nakon II. vatikanskoga koncila dopušten je i đakonu. Obavlja se… Nastavi čitati →
Bolland, Gerardus, nizozemski filozof (Groningen, 9. VI. 1854 – Leiden, 11. II. 1922). Od 1896. profesor filozofije u Leidenu; pristaša → Eduarda von Hartmanna; na prijelazu XIX. u XX. stoljeće najznačajniji predstavnik hegelijanske filozofije u Nizozemskoj. Djeluje… Nastavi čitati →
Bolland, Jean de, flamanski povjesničar (Julémont, kraj Lütticha, 13. VIII. 1596 – Antwerpen, 12. IX. 1665). Isusovac, radi sa skupinom povjesničara na kritičkom ispitivanju i objavljivanju starih svetačkih legendi i životopisa. Od 1630. nastavlja plan Heriberta Rosweydea istraživanjem hagiografija,… Nastavi čitati →
Bolzano, Bernard, češki matematičar i filozof talijanskog i njemačkog podrijetla (Prag, 5. X. 1781 – Prag, 18. XII. 1848). Svećenik (zaređen 1805) i profesor filozofije u Pragu. Protivnik → psihologizma. Na spoznajno-logičkim temeljima nastojao izgraditi ontologiju. Jedan… Nastavi čitati →
bon, predbudistička religija Tibeta, čiji su elementi animizam, kult predaka i šamanizam ušli u lamaizam.
Bona Dea (latinski: Dobra božica), rimska božica plodnosti; njezine su se noćne kućne svečanosti obavljale početkom prosinca, u kojima je muškarcima bio zabranjen pristup. Ranije ime božice Faune. Od ←III. stoljeća označava i grčku božicu plodnosti Damiju.
Bonald, Louis Gabriel, francuski filozof i političar (Le Monna, kraj Millaua, 2. X. 1754 – Le Monna, 23. XI. 1840). Emigrirao u Njemačku za vrijeme Revolucije 1789, pristupio kontrarevolucionarima. U Francusku se vratio u vrijeme Napoleonove diktature. Bio je… Nastavi čitati →
Bonaventura, sv., (pravo ime Giovanni di Fidanza), kardinal, crkveni naučitelj (Bagnoregio, Toskana, 1221 – Lyon, 15. VII. 1274). Franjevac, profesor u Parizu od 1248; general franjevačkog reda od 1257, imenovan kardinalom i biskupom Albana (pokraj Rima) 1273. Kao general… Nastavi čitati →
Boner, Ulrich, švicarski propovjednik i pisac (XIV. stoljeće). Spominje se u razdoblju 1324–49. Dominikanac, živio u Bernu. Napisao zbirku od 100 basni u stihovima, priča iz životinjskog i biljnog svijeta. Priče su ispripovijedane jednostavnim i jasnim stilom s blagim… Nastavi čitati →
Bonhoeffer, Dietrich, njemački evangelički teolog (Breslau, danas Wrocław, 4. II. 1906 – Flossenbürg, 9. IV. 1945). Profesor i studentski župnik u Berlinu, propovjednik i ravnatelj sjemeništa u Finkenwaldu. Istaknuti protagonist “ispovjedajuće Crkve” koja je bila u oporbi prema njemačkim… Nastavi čitati →
Bonifacije (latinski: Bonifatius), ime devetorice papa.
Bonifacije I., sv., papa od 418. do 422. (Rim, ? – Rim, 4. IX. 422). Borio se protiv pelagijanizma. Zastupao rimski primat protiv zahtjeva Carigrada.
Bonifacije II., papa od 530. do 532. (Rim, ? – Rim, 17. X. 532). Prvi papa germanskog podrijetla. Osuđivao semipelagijanizam, borio se za rimsku jurisdikciju nad Ilirikom. Iste godine (530) izabran protupapa Dioskur.
Bonifacije III., papa od 19. II. 607. (Rim, ? – Rim, 12. XI. 607). Za vrijeme pape Grgura Velikog (590 – 604) u diplomatskoj službi na Istoku, u Antiohiji, na Korintu i u Carigradu. Zaslužan za uspostavljanje dobrih odnosa cara Foke s Rimom.
Bonifacije IV., sv., papa od 608. do 615. (Valeria dei Marzi, ? – Rim, 8. V. 615). Benediktinac. Panteon pretvorio u kršćansku crkvu.
Bonifacije IX. (pravo ime Pietro Tomacelli), papa od 1389. do 1404. (Napulj, ? – Rim, 1. X. 1404). Izabran za papu nakon Urbana VI., u vrijeme zapadne shizme. Ojačao oslabljenu papinsku vlast u crkvenoj državi, no nepopustljivost je bila zapreka… Nastavi čitati →
Bonifacije V., papa od 23. XII. 619. (Napulj, ? – Rim, 25. X. 625). Pomaže Crkvi u Engleskoj i potiče pokrštavanje Anglosasa. Dao odredbe o valjanosti svjedoka, o pravu na azil i nadležnosti crkvenih službenika.
Bonifacije VI., papa 15 dana (Rim, ? – Rim, IV. 896). Izabran od stranke spoletanaca u vrijeme sukoba između pristaša njemačkog cara Arnulfa i kneza Lamberta iz Spoleta. Umro od podagre. Na rimskoj sinodi (898) govorilo se o njegovu… Nastavi čitati →
Bonifacije VII. (pravo ime Francone), protupapa VI –VII. 974. i VIII. 984 – VII. 985. (Rim, ? – Rim, VII. 985). Izabrao ga papom grof Crescenzi, koji je digao bunu u Rimu protiv cara Otona II. Kada je ugušena buna,… Nastavi čitati →
Bonifacije VIII. (pravo ime Benedetto Gaetani), papa od 1294. do 1303. (Anagni, 1235 – Rim, 11. X. 1303). Posljednji predstavnik srednjovjekovne papinske moći. Pokušao ujediniti zapadnoeuropske vladare za križarski rat, ali ga je spriječio francuski kralj Filip Lijepi. Tu su… Nastavi čitati →
