PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE
appeasement (engleski: smirivanje, primirivanje), naziv za politiku britanskoga premijera → Nevillea Chamberlaina koja je dovela do → Münchenskoga sporazuma 1938. i kojim je Njemačkoj prepuštena Čehoslovačka da bi se zadovoljila Hitlerova agresivnost i izbjegao svjetski rat; također, sinonim… Nastavi čitati →
aprobacija (latinski: odobrenje), službeno i formalno odobrenje nadležnoga državnog tijela ili crkvene vlasti za objavljivanje (tiskanje) nekog djela; odobrenje crkvenih vlasti označavalo se na samome djelu oznakom imprimatur; odobrenje nadležnog tijela da pojedinci mogu obavljati određenu službu, zvanja, funkcije… Nastavi čitati →
aproprijacija (latinski: stjecanje, pribavljanje, prisvajanje), način pribavljanja stvari u privatno vlasništvo a koje se nalazi u državnom vlasništvu (primjerice, kada se vlasniku izvlaštene nekretnine daje kao naknada druga nekretnina).
apsolucija (latinski: absolutio odrješenje, oprost, oslobođenje) 1. U katoličkoj teologiji i liturgiji, odrješenje od grijeha u ispovijedi nakon pokajanja (sakramentalna apsolucija); oproštenje crkvenih kazni (crkvena apsolucija); pri pogrebu ili nad grobom (obredna apsolucija). 2. prav Oslobođenje od tužbe (absolutio… Nastavi čitati →
arbitar (latinski: arbiter) 1. Mjerodavna osoba u pitanju lijepih umjetnosti, književnosti, načina odijevanja i sl. Arbiter elegantiarum, osoba koja svojim ponašanjem, otmjenošću, ukusom i sl. utječe na druge. 2. Sudac koji izvansudskim postupkom na temelju slobodnog rasuđivanja donosi odluke; posrednik.
arbitraža (francuski: arbitrage) 1. prav Rješavanje sporova koje su stranke u sporu ugovorom povjerile arbitražnom sudu ili arbitru pojedincu, čime se izbjegava rješavanje spora pred sudom. Razlikuje se dobrovoljna arbitraža od prisilne arbitraže, čija se obveznost strankama… Nastavi čitati →
argumentum (latinski: dokaz; dokazivanje), u pravu, postupak dokazivanja činjenica. Primjerice, argumentum a contrario – dokaz po nemogućnosti postojanja suprotnog; argumentum a silentio – dokazivanje po činjenici da nitko nije proturječio; argumentum ad hominem – način dokazivanja ovisan o tome kome… Nastavi čitati →
arogacija (latinski posinjenje), u rimskom pravu, posvojenje osobe koja nije pod očinskom vlašću. Obavljala se u kurijatskoj skupštini (arrogatio per populum) i odnosila se samo na odrasle muškarce, jer su samo oni mogli produžiti obitelj u izumiranju.
asiento (španjolski), općenito, ugovor kojim je španjolska kruna davala u zakup svoja dobra ili ubiranje svojih prihoda. U posebnom značenju, asiento de negros, koncesije za uvoz crnog roblja na plantaže i u rudnike španjolskih kolonija u Americi. Davane su… Nastavi čitati →
asize (francuski), svečano zasjedanje suda u srednjem vijeku u Francuskoj i Engleskoj. Prvotno naziv označuje način suđenja s porotom koji je nadomjestio barbarski sudski dvoboj. U srednjem vijeku tako se naziva zasjedanje suda u engleskim grofovijama, a u Francuskoj označuje… Nastavi čitati →
Asser, Tobias Michael Carel, nizozemski pravnik (Amsterdam, 29. IV. 1838 – Den Haag, 29. VII. 1913). Profesor prava na Athenaeumu 1862. i Sveučilištu u Amsterdamu 1876. Član Državnoga vijeća od 1893. Vrhunski stručnjak međunarodnoga prava,… Nastavi čitati →
auctor (latinski: začetnik, utemeljitelj), učinitelj nekog djela o kojem se sastavlja pisani akt (primjerice, vladar koji dodjeljuje neku privilegiju ili beneficiju javnom ispravom); u privatnoj ispravi oporučitelj, prodavatelj, darovatelj; inače, počinitelj (auctor criminis – počinitelj kaznenog djela; autor delicti… Nastavi čitati →
audiatur et altera pars (lat. neka se sasluša i druga strana), prav. pravilo po kojem treba svakome pružiti mogućnost da kaže svoje mišljenje i iznese svoju obranu.
auskultant (latinski: prislušnik, slušatelj), stariji naziv za sudskog vježbenika (pripravnika) koji je u sudačkom kolegiju slušao raspravu, ali nije imao prava glasa.
autokracija (grčki: samovlada, samodržavlje, samovolja), oblik vladavine u kojem vladar ili državni poglavar ima neograničenu vlast; politički režim suprotan demokraciji. Formalna autokracija je politički režim u kojem nema ni formalnih elemenata demokracije; vlast pripada vladaru ili nekoj manjini. U stvarnoj… Nastavi čitati →
autonomija (grčki: autonomía samostalnost), samoodlučivanje, nezavisnost od autoriteta ili vanjskih sila (suprotno: heteronomija); samostalnost jedne države (ili dijela njezina teritorija, pokrajine) u odnosu na drugu državu; pravo samostalnog uređenja i donošenja vlastitih propisa; samostalnost pojedinih institucija odn. skupina unutar… Nastavi čitati →
autoritarni režim, oblik vladavine u kojem izvršna vlast nije pod kontrolom predstavničkog tijela, već se oslanja na politički i moralni autoritet jedne osobe ili skupine, ili vrijednosti na koju se ta osoba (skupina) poziva – ideologija, tradicija, nacija, vjera… Nastavi čitati →
autorsko pravo, skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi u svezi sa stvaranjem i korištenjem autorskih djela iz književnosti, znanstvenog i umjetničkog područja; područje prava koje regulira odnose između autora stvaratelja umjetnine i znanstvenog djela i korisnika. U širem… Nastavi čitati →
avulzija (latinski: trganje, kidanje), komad zemljišta što ga voda otrgne od jednoga obalnog posjeda i pripoji uz obalno zemljište drugom vlasniku; jedan od načina originarnog stjecanja vlasništva kod bujica i poplava. Po rimskom pravu, taj priraštaj pripadao je ovome drugom vlasniku.
azil (grčki: nepovredivo mjesto, utočište), sklonište pred progonom i opasnošću; u antičko doba to su hramovi i svetišta, u srednjem vijeku azil, onima koji zatraže, daju crkve i dvorovi. U međunarodnom pravu, azil je zaštita koju jedna država daje državljaninu… Nastavi čitati →