Ć, ć 1. Peto slovo hrvatske latinice. 2. lingv Znak za prednjonepčani suglasnik, afrikatu, koja se fonetski objašnjava kao istodobna artikulacija glasa t i mekanog š.
Ćaba (arapski: Ka’ba kocka), hrvatski oblik udomaćen od davnine i prešao u narodne pjesme; glavna džamija u Meki, četvrtasta oblika, kojoj se svi muslimani okreću u molitvi; sve džamije na svijetu okrenute su u njezinu smjeru. Obredi hadža (hodočašća) vezani… Nastavi čitati →
Ćafi, Hasan, bošnjački filozof i pravnik (Prusac u Bosni, 1547 – Prusac, 1616). Imenovan (nakon 1595) doživotnim kadijom u Pruscu. Njegova rasprava Uredba svijeta (izdanje 1916) spada među najznačajnija djela islamske filozofije i prava. Napisao i druge rasprave u duhu racionalne teologije islama.
Ćatić, Musa Ćazim, hrvatski i bošnjački književnik (Odžak, 12. III. 1878 – Tešanj, 6. IV. 1915). Školovao se u Tešnju, Carigradu, Sarajevu i Zagrebu. Za studija u Zagrebu pripadao krugu književnika okupljenih oko →… Nastavi čitati →
Ćavar, Patrik, hrvatski rukometaš (Metković, 24. III. 1971). Igrao za RK Mehaniku (Metković), RK Borac (Banja Luka), RK Zagreb i za španjolske klubove. Nastupio na OI 1996. (zlatna medalja), SP 1995. (srebrena medalja) i EP 1994. (brončana… Nastavi čitati →
ćehaja (turski: kehaya od arapskog: ketḫudā) 1. Upravitelj imanja (na dvoru cara ili kod spahije). 2. Vezirov zastupnik ili zamjenik. 3. Starješina sela, emafa (ceha), naselja, varoši.
Ćehotina (također Ćeotina ili Ćotina), rijeka u Crnoj Gori i BiH, desni pritok Drine, duga 126 km, porječje 1501 km2. Izvire pod Stožerom, sjeverozapadno od Bijelog Polja (Crna Gora), a utječe u Drinu u Foči (BiH). U gornjem toku kanjon.
Ćejvan, Adem, bosansko-hercegovački glumac (Banja Luka, BiH, 2. III. 1927 – Ljubljana, 5. XI. 1989). Glumio na pozornicama u Banjoj Luci, Zagrebu (1954–61), Sarajevu i Beogradu. Istaknuo se ulogama u Hasanaginici Milana Ogrizovića, Koštani →… Nastavi čitati →
ćelavost (od turskoga: kel gol) ili alopecija (grčki: alopekia, latinski: alopecia), plješivost, djelomičan ili potpun, prolazan ili trajan gubitak kose, ili dlake u životinja. Nastaje zbog starenja (senilna ćelavost, rijetka u žena) te zbog dugotrajna djelovanja mehaničkih sila… Nastavi čitati →
Ćepulić, Vladimir, hrvatski liječnik (Novi Vinodolski, 23. III. 1891 – Zagreb, 23. III. 1964). Studirao medicinu u Innsbrucku, Berlinu i Beču. Godine 1921. osnovao prvi antituberkulozni dispanzer u kontinentalnoj Hrvatskoj i prvu školu za… Nastavi čitati →
ćerpič (tur. kerpiç, perz. kirpič), nepečena opeka. Vlažnoj ilovači dodaje se pljeva, oblikuje u oblik kvadra i suši na zraku. Od davnine upotrebljavan u graditeljstvu na Bliskom istoku i u Egiptu; donedavno u seoskom graditeljstvu ist. Hrvatske.
Ćetković, Jozo, hrvatski fotograf (Stari Bar, Crna Gora, 28. IV. 1940 – Zagreb, 24. VIII. 1986). Školovao se u Zagrebu (Škola primijenjenih umjetnosti); snimao senzualne ženske aktove naglašene jednostavnosti (obrađene u tehnici fotografike) i lirske… Nastavi čitati →
ćevapčići (tur. kebab; arap. kabab), mljeveno meso, najčesće juneće ili goveđe, uz dodatak začina oblikovano u valjkaste komade i ispečeno na ugrijanoj, lojem zamašćenoj, blago nakošenoj limenoj plohi. Poslužuje se uobičajeno u lepinji (somunu) uz dodatak crvenog luka. Ćevapčići… Nastavi čitati →
Ćićarija, vapnenački ravnjak u si Istri, većim dijelom u Hrvatskoj, a manjim u Sloveniji. Pruža se između tršćanskoga Krasa i Učke u dužini od 45 km, širok do 10 km, prosječna visina 700–800 m; najviši vrh Veliki Planik (1272… Nastavi čitati →
Ćići, stanovnici Ćićarije; prvenstveno naziv za etničku skupinu koja govori istrorumunjskim jezikom (također Ćiribirci). Potomci vlaških (zapadnorumunjskih) stočara koji su živjeli na Velebitu i u Cetinskoj krajini; odatle ih u XV. stoljeću Frankapani naseljavaju na Krk, a zatim sele… Nastavi čitati →
ćilibar (turski) → jantar
ćilim (turski: kilim), prostirač, pokrivač ili zastor od vune, lana, konoplje, svile ili pamuka, tkan tehnikama klječanja, pretkivanja, prebiranja i sl. Ćilimi hrvatske pučke proizvodnje pretežno su vuneni (Dalmacija, Lika, Slavonija, BiH), s rutavim ili glatkim licem, npr.… Nastavi čitati →
Ćimić, Esad, bošnjački sociolog (Mostar, 3. VI. 1931). Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1966–76. Suosnivač studija sociologije i profesor Filozofskog fakulteta u Zadru 1976–82. Profesor sociologije na Sveučilištu u Beogradu 1982–92. Direktor Instituta za primijenjena društvena… Nastavi čitati →
Ćipiko, Ivo, hrvatski i srpski književnik (Kaštel Novi, 13. I. 1867 – Kaštel Novi, 24. IX. 1923). Pohađao sinjsku i splitsku franjevačku gimnaziju, završio Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima 1890. Kao sljedbenik jugoslavenske… Nastavi čitati →
Ćiril Aleksandrijski, sv., patrijarh i crkveni pisac (Aleksandrija, 375 – Aleksandrija, 444). Postao aleksandrijskim patrijarhom 412; sljedbenik aleksandrijske teološke škole; protivi se (429) učenju carigradskog patrijarha Nestorija o dvjema osobama u Kristu. Predsjeda III. ekumenskom saboru u Efezu (431)… Nastavi čitati →
