HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Šagi-Bunić, Tomislav Janko, hrvatski teolog (Brodarovec, kraj Ivanca, 2. II. 1923 – Zagreb, 9. II. 1999). Franjevac kapucin, provincijal Ilirske provincije hrvatskoj i slovenskih kapucina (1955–58); profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Jedan od osnivača → Kršćanske sadašnjosti… Nastavi čitati →
šalom (hebr. blagostanje, mir), u židovstvu, naziv za sveukupnost zdrava, sigurna i mirna života; šalom alejhem, mir vama.
šaman (tunguski šaman vrač), u arhaičkim religijama, vrač, čarobnjak, zaklinjač duhova, iscjelitelj; posrednik između ljudi i duhova, najčešće je reinkarnacija nekog pretka. U pravilu, šaman se bira među pojedincima koji su odabrani zbog nadnaravnih sposobnosti; sami su preboljeli neku tešku… Nastavi čitati →
šamanizam, spiritističko-magijski oblik religije, najčešći kod arktičkih i subarktičkih plemena u Sibiru, sjevernoj i srednjoj Aziji (kod Ostjaka, Evenka, Neneca, Laponaca i dr.), te kod Eskima. Temelji se na vjerovanju u duhove kao gospodare prirode, s kojima ljudi mogu… Nastavi čitati →
Šamaš (iz akadskoga: Sunce), akadski bog Sunca, pobjednik nad tamom i zlom, bog pravde i sudac nad bogovima i ljudima. Od njega je, prema legendi, babilonski kralj Hamurabi dobio zakonik. Odgovara ranijem sumerskom bogu Utu, koji je dao zakone kralju Ur-Narumu.
Šankara (sanskrtski Śankara, Śamkara, Śankarācārya), indij. filozof (VIII. st.). Najznačajniji učitelj vedantinskoga monizma. U gl. djelu Brahmasūtrabhāšya ili Śarîrakasûtrabhâšya, donosi komentar Vedāntasūtre, sažet prikaz učenja sadržanih u upanišadama. Pripisuje mu se i komentar Bhagavadgīte i nekih upanišada. Svojim je… Nastavi čitati →
šćavet (tal.), crkv. lekcionar u čakavsko-ikavskom govoru hrv. jezika. Nastao vjerojatno u vrijeme kada je prevladavalo lat. bogoslužje, pa se iz njega kod mise glasno čitalo evanđelje i poslanica. Općenito, naziv za crkv. knjige tiskane lat. slovima, prenesene iz glagoljičkih… Nastavi čitati →
šejh-ul-islam (tur., od arap.) 1. Počasni naslov koji su nekad u Egiptu i Siriji nosili ugledni članovi uleme i ugledni mistici. 2. Počasni naslov carigradskog muftije u Osman. Carstvu, ujedno je obavljao i drž. poslove i bio član sultanova… Nastavi čitati →
šejtan (tur. şeytan, od arap. šaytān), u islamu, zao duh, sotona, vrag koji potiče ljude na zlo. U Kuranu se spominje š. Iblis, pali anđeo. Šejtanima se nazivaju i džinovi, zli dusi predislam. vjerovanja. U pučkome islam. vjerovanju svaki… Nastavi čitati →
Šema Jisrael (hebr. čuj, Izraele), jedna od gl. žid. molitava, sastavljena od bibl. tekstova i različitih blagoslova. Izvorno je bila dio hramske liturgije, a danas se moli u jutarnjoj i večernjoj službi.
šeol (hebr. podzemlje), u starozavjetnoj Bibliji i u židovstvu, prebivalište mrtvih, mjesto kamo odlaze sve duše preminulih; carstvo sjena.
Šeper, Franjo, hrvatski kardinal (Osijek, 2. X. 1905 – Rim, 30. XII. 1981). Studirao teologiju u Zagrebu i Rimu; zaređen za svećenika 1930. Imenovan 1954. zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, a 1960. nadbiskupom. Predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije u više navrata. Osnovao… Nastavi čitati →
šerijat ili šerijatsko pravo (arap. šarija plemenit zakon), skup pravila islam. prava. Obuhvaća vjerska pravila kao i prav. propise koji vrijede u islam. zajednici za pripadnike islama. Nastao tijekom VII. i VIII. st. u Arabiji, unatoč dopunama ima stagnantni karakter,… Nastavi čitati →
Šestov, Lev Isakovič (pravim imenom i prezimenom Jehuda Leib Schwarzmann), ruski filozof (Kijev, 13. II. 1866 – Pariz, 19. XI. 1938). Nakon studija prava u Moskvi, posvećuje se filozofiji; blizak krugu N. Berdjajeva, V. Rozanova i dr. Godine 1922.… Nastavi čitati →
Šet (hebr. Šet, grč. Seth), prema bibl. Knjizi postanka, sin prvih ljudi Adama i Eve, kojega su imali umjesto Abela, kada je ovoga ubio brat Kain. Šetov sin bio je Enoš i oni stoje na početku genealogije… Nastavi čitati →
šijiti (arapski: šia pristaša), šije, sljedbenici jedne od dviju glavnih grana islama (druga su → suniti). Nastali u VII. stoljeću povodom rasprava i borbi oko legitimiteta kalifske službe. Isprva su bili pristaše Alije, Muhamedova rođaka, posinka i… Nastavi čitati →
Šimun (hebr. Šimeon, grč. Simeon), prema starozavjetnoj Bibliji, drugi po redu sin patrijarha Jakova, praotac i eponim istoimenog izr. plemena. To je pleme živjelo u najjužnijem dijelu Palestine i poslije se vjerojatno stopilo s Judinim plemenom.
Šimun Apostol, prema evanđeljima jedan od Isusovih dvanaest apostola, nazvan još Kanaancem i Revniteljem (Zelot). Prema legendi, širio kršćanstvo u Perziji gdje je podnio mučeničku smrt.
Šimun Cirenac, prema Markovu evanđelju, čovjek koji je pomogao Isusu i ponio križ dio puta prema golgoti.
Šimun, sv. (Šimun Pravednik, Šimun Bogoprimac), prema Lukinu Evanđelju, pobožni i slijepi starac kojemu je prema viđenju bilo obećano da će prije smrti vidjeti Mesiju. U jeruzalemskom je hramu dočekao Josipa i Mariju te je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju… Nastavi čitati →
