Benedikt XI., bl. (pravo ime Niccolò Boccasini), papa od 1303. do 1304. (Treviso, 1240 – Perugia, 7. VII. 1304). Kao general dominikanskog reda i kardinal bio na strani Bonifacija VIII. u njegovu sukobu s talijanskim plemstvom i francuskim… Nastavi čitati →
Benedikt XII. (pravo ime Jacques Fournier), papa sa sjedištem u Avignonu od 1334. do 1342. (Saverdun, oko 1285 – Avignon, 25. IV. 1342). Francuz, redovnik cistercit, reformator nekih redova, klera i papinske kurije; teolog i pravni pisac; počeo… Nastavi čitati →
Benedikt XIII. (pravo ime Pedro de Luna), protupapa od 1394. do 1417 (Ilueca, oko 1329 – Peñíscola, 29. XI. 1422). Aragonski plemić, slavohlepan i uporan, pristao uz avignonskoga protupapu Klementa VII., kojega je naslijedio u vrijeme tzv. zapadnog… Nastavi čitati →
Benedikt XIII. (pravo ime Pietro Francesco Orsini), papa od 1724. do 1730, (Gravina, Bari, 2. II. 1649 – Rim, 21. II. 1730). Dominikanac, više učenjak nego diplomat, prepustio vođenje političkih poslova kardinalu Cosci. Protiv jansenizma izdao… Nastavi čitati →
Benedikt XIV. (pravim imenom i prezimenom Prospero Lambertini), papa od 1740. do 1758. (Bologna, 31. III. 1675 – Rim, 3. V. 1758). Poznat kao pisac s područja kanonskoga prava. Godine 1738. razradio kriterije za → … Nastavi čitati →
Benedikt XV. (pravim imenom i prezimenom Giacomo Paolo Giovanni Battista della Chiesa), papa od 1914. do 1922. (Pegli, Genova, 21. XI. 1854 – Rim, 22. I. 1922). Za I. svjetskog rata notom od 1. VIII.… Nastavi čitati →
Benedikt XVI.(pravim imenom Joseph Ratzinger), njemački teolog (Marktl, Bavarska, 16. IV. 1927). Svećenik od 1951; profesor teologije u Freisingu, Bonnu, Münsteru, Tübingenu i Regensburgu. Kao teolog kardinala Fringsa sudjelovao na II. vatikanskom saboru (1962–65); član Međunarodne teološke… Nastavi čitati →
benediktinci (ordo S. Benedicti), najstariji crkveni red u Zapadnom kršćanstvu. Osnovao ga je → sv. Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu i dao Pravilo(Regula). Prema osnovnom načelu “moli i radi” (ora et labora) benediktinci se posvećuju skrovitom… Nastavi čitati →
Beneke, Friedrich Eduard, njemački filozof (Berlin, 17. II. 1798 – Berlin, oko 1. III. 1854). Profesor u Göttingenu i Berlinu, smatra da je psihologija, kao temeljni proces ili sposobnost povratnog iskustva duše, pretpostavka za logiku,… Nastavi čitati →
Beneša, Petar, hrvatski teolog i diplomat (Dubrovnik, 1586 – Rim, 9. VI. 1642). Filozofiju i teologiju studirao u Rimu a pravo u Bologni. U Dubrovniku kanonik i vikar (1611–16), zatim u Rimu radi u papinskoj kancelariji, a… Nastavi čitati →
Benković, Augustin, pavlinski general i velikovaradinski biskup (okolica Esztergoma/Ostrogona, oko 1630 – Nagyvárad/Veliki Varadin, danas Oradea, Rumunjska, 27. X. 1702). General pavlinskoga reda od 1679, a car Leopold I. imenuje ga 1681. velikovaradinskim biskupom. Brinuo se za… Nastavi čitati →
Benković, Benedikt, hrvatski filozof (okolica Zadra, oko 1460 – Judenburg, Austrija, 1522). Franjevac, provincijal dalmatinske provincije sv. Jeronima; profesor teologije i filozofije u Rimu; definitor generala franjevačkog reda. Jedan od prvih hrvatskih istraživača i širitelja misli Dunsa Scota, stekao… Nastavi čitati →
Bense, Max, njemački filozof (Strassburg/Strasbourg, 7. II. 1910 – Stuttgart, 29. IV. 1990). Profesor u Jeni (1946) i Stuttgartu (1949). Bavio se teorijom znanosti, logikom i kibernetikom. Zamišljao umjetničko djelo kao protustvarnost besmislenosti današnjice i… Nastavi čitati →
Bentham, Jeremy, britanski filozof, pravnik i ekonomist (London, 15. II. 1748 – London, 6. VI. 1832). Pristaša klasične škole političke ekonomije, glavni teoretičar → utilitarizma. Već u prvoj knjizi Fragment o vlasti (1776) pokazuje… Nastavi čitati →
Benjamin (ruski: Venjamin), dominikanac (?, druga polovica XV. stoljeća – ?, prva polovica XVI. stoljeća). Savjetnik novgorodskog arhiepiskopa Genadija (1484–1504) po čijem je nalogu preveo s Vulgate na ruski neke knjige Starog zavjeta. U prijevodu se često rabe i… Nastavi čitati →
Berdjajev, Nikolaj Aleksandrovič, ruski filozof (Kijev, 6. III. 1874 – Clamart, kraj Pariza, 23. III. 1948). Egzistencijalist i personalist. Zagovarao postupnu demokratizaciju društva koju treba slijediti aristokratizacija duha. Smatra da su duhovni dio ljudske ličnosti… Nastavi čitati →
Berengar iz Toursa, skolastički teolog (Tours, oko 1000 – Saint-Côsme, kraj Toursa, 1088). Učenik Fulberta iz samostanske škole u Chartresu, učitelj i voditelj katedre u školi u Toursu. Zastupao prednost razuma pred autoritetom i dokazivao mogućnost promjene supstancije bez… Nastavi čitati →
Bergson, Henri, francuski filozof (Pariz, 18. X. 1859 – Pariz, 14. I. 1941). Predstavnik iracionalizma. Profesor filozofije, član Francuske akademije, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1927. Protivnik determinizma; smatrao da, za razliku od inteligencije koja… Nastavi čitati →
Berkeley, George, irski filozof i teolog (dvorac Dysart, kraj Thomastowna, 12. III. 1685 – Oxford, 14. I. 1753). Predstavnik subjektivnog idealizma; empirist. Svoju filozofiju temelji najprije na → Lockovoj, a zatim na →… Nastavi čitati →
Bernadette Soubirous, sv. (redovničko ime Marie-Bernard), francuska redovnica (Lourdes, 17. II. 1844 – Nevers, 16. IV. 1879). Kao obična djevojka doživjela 1858. u jednoj špilji u Lourdesu niz vizija u kojima je razgovarala s Blaženom Djevicom… Nastavi čitati →
