PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE
ab initio (latinski: od početka), označuje poništenje svih posljedica što ih je proizveo neki pravno nevaljani akt ili odnos od trenutka svoje pojave.
ab intestato (od latinskog intestatus: bez oporuke), nasljeđivanje nekoga, koji je umro bez oporuke; također i nasljeđivanje prema zakonskim odredbama o nasljeđivanju u slučaju nepostojanja oporuke.
abandon (francuski: napuštanje), u pravu, odustajanje od nekog prava ili stvari uz istodobno oslobađanje od ispunjenja određene obveze; u pomorskom pravu, prepuštanje broda i brodarine vjerovnicima za podmirenje obveza koje su nastale iz djela zapovjednika, ako se odnose na brod i plovidbeni pothvat.
abdikacija (latinski: odricanje; odreknuće), jednostrani čin kojim se vladar (monarh) odriče prijestolja; također i svojevoljno napuštanje crkvenog položaja što ga zauzima neki crkveni poglavar; razgovorno, odricanje od kojeg prava, položaja, časti ili dostojanstva. Primjerice, abdikacija Ferdinanda I. Habsburškog 1848. za… Nastavi čitati →
aberratio ictus (latinski: skretanje udarca), slučaj kada počinitelj kaznenog djela stjecajem okolnosti nanese ozljedu drugoj osobi umjesto namjeravanoj (primjerice, kada počinitelj puca u jednu, a pogodi drugu osobu).
abolicija (latinski: abolitio ukidanje) 1. Oslobođenje od kaznenoga progona, do kojega može doći → pomilovanjem ili → amnestijom. Pomilovanjem se obustavlja kazneni postupak, daje potpun ili djelomičan oprost od izvršenja kazne, ili se zamjenjuje izrečena… Nastavi čitati →
abrogacija (latinski: abrogatio ukidanje), u pravu, ukidanje, odnosno opoziv zakona ili pravnoga propisa donošenjem drugoga zakona ili propisa.
absolutio ab instantia (latinski: oslobođenje od tužbe), vrsta presude kojom se optuženik otpušta od suđenja kad se u tijeku postupka utvrdi da nema dovoljno dokaza za utvrđivanje krivnje; takvo je oslobođenje u modernom kaznenom postupku potpuno, za razliku od inkvizitorskog… Nastavi čitati →
abusus non tollit usum (latinski: zloporaba ne ukida pravilnu uporabu), pravno načelo po kojem neki pravni odnos (zakon ili drugi pravni akt) ne može biti ukinut samo zato što ga netko ne poštuje.
abuzus (latinski: zloporaba) 1. prav Namjerno prekoračenje dopuštenih ovlaštenja radi stjecanja neke koristi ili nanošenja štete drugima; u rimskom pravu, ovlaštenje vlasnika stvari na neograničeno korištenje i raspolaganje koje ide do njezina otuđenja ili uništenja. 2. razg Prekomjerno uživanje lijekova, alkohola, droga i sl.
accessorium sequitur principale (latinski: pripadak prati glavnu stvar), stvar pridodana drugoj, glavnoj stvari, dijeli pravnu sudbinu glavne stvari (npr. ako se nekome proda čamac, podrazumijeva se da je prodan i pribor koji pripada plovilu – primjerice, vesla).
act (engleski: čin), pravno relevantna manifestacija volje; u engleskoj i američkoj pravnoj tradiciji naziv za zakonski propis uopće koji usvoji zakonodavno tijelo (u Velikoj Britaniji – parlament, u SAD-u – kongres).
actio (latinski: djelovanje) 1. U rimskom pravu, postupak uređen zakonom koji su stranke obvezne slijediti pod nadzorom magistrata; poslije, pravo da se sudski ostvari ono što se potražuje; općenito tužba, spor, pravna stvar; također i subjektivno pravo, pravno ovlaštenje. 2.… Nastavi čitati →
actiones liberae in causa (latinski: djelovanja koja su u svojoj prvotnoj namjeri slobodna), slučaj kada izvršitelj kaznenog djela može biti kazneno odgovoran, iako je u vrijeme izvršenja djela bio neubrojiv (primjerice, ako se izvršitelj sam dovede u stanje pijanstva ili… Nastavi čitati →
actore non probante reus absolvitur (latinski: ako tužitelj ne dokaže navode tužbe, tada tuženik biva oslobođen), pravilo rimskog prava po kojemu teret dokazivanja tvrdnji iznesenih u tužbi leži na tužitelju.
ad impossibilia nemo obligatur (latinski: nitko nije obvezan učiniti nemoguće), pravno pravilo po kojem se nitko ne može ugovorom obvezati da učini radnju koja je zakonom zabranjena (odnosno pravno ili stvarno nemoguća). Ugovor ili drugi pravni akt s takvom obvezom je ništavan.
adet (turski: ‘adat običaj, navika, tradicija), naziv za običajno pravo u islamskoj pravnoj kulturi. Dok je šerijatsko pravo utemeljeno na Kuranu, adet je skup snažnih društvenih normi kod onih naroda i plemenskih zajednica koji su zadržali neke od tradicija rodovskog… Nastavi čitati →
adhezija (latinski: adhaereo prianjati) 1. med Priraslica, sraslica. 2. bot Prirodno ili umjetno (kod cijepljenja) spajanje, prirašćivanje organa koji pripadaju raznim biljkama. 3. fiz Privlačna sila između molekula različitih tijela koja se dodiruju. 4. pravo Pristanak na neku obvezu, ugovor… Nastavi čitati →
adhezijski postupak, u pravu, postupak pridružen drugomu, glavnom postupku, kada osoba, oštećena kaznenim djelom, zahtijeva da joj se u kaznenom postupku dosudi imovinski zahtjev (naknada štete, povrat oduzete stvari ili poništaj pravnoga posla utemeljenog na kaznenom djelu), kakav se… Nastavi čitati →