PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE
nulla poena sine lege (lat. nema kazne bez zakona), u rim. pravu, načelo zakonitosti, po kojem nema kazne bez zakona, tj. ne može se netko kažnjavati za djelo koje kao kažnjivo nije predviđeno u zakonu. U kaznenom pravu, načelo zakonitosti… Nastavi čitati →
nužna obrana (lat. tutela inculpata), u kaznenom pravu, obrana koja je potrebna da počinitelj od sebe ili nekoga drugog odbije protupravni napad; također i razlog isključenja protupravnosti djelovanja počinitelja, koji je u obrani otklonio opasnost po sebe ili drugoga.… Nastavi čitati →
običajno pravo, skup prav. običaja nastalih sankcioniranjem nar. običaja od strane drž. tijela i sudova. U pravilu prethodi zakonskom pravu, odn. prav. propisima koje su izdavala nadležna drž. tijela. Zadržalo se u mnogim zemljama kao pozitivno pravo, uporedo sa… Nastavi čitati →
obitelj, osnovna društv., biol.-reproduktivna, odgojna i ekon. jedinica koju čini uži krug krvnih srodnika u zajedničkom životu (domaćinstvu), obično roditelji i djeca. Uža obitelj, matična zajednica roditelja i djece zasnovana na bračnoj vezi; izvanbračna obitelj, zajednica roditelja… Nastavi čitati →
objekt prava, predmet na koji se odnose prava i obveze subjekata u jednom pravnom odnosu. Odnosi se na pokretne i nepokretne stvari, kao i na sama prava, obveze, činidbe i netjelesnu imovinu (intelektualnu imovinu, patente i licence i sl.).… Nastavi čitati →
objektivna odgovornost, odgovornost osobe za štetu nastalu bez njegove krivnje; obveza osobe odgovorne za nastalu štetu (štetnika) da naknadi štetu koja mu se ne može ubrojiti u krivnju. Moderna teorija o. o. nastala je u drugoj pol. XIX. st.,… Nastavi čitati →
objektivno pravo, pravo koje je zasnovano tako da ga svi ljudi moraju smatrati prihvatljivim i obveznim za sebe; pravo koje postoji neovisno o volji ljudi, i koje oni moraju preuzeti u svoje pozitivno pravo, u skup normi koje proizlaze iz života konkretnog društva.
obligacijsko pravo → obvezno pravo
obljuba, protupravna, obljuba izvršena protivno društv. normama kojima se utvrđuje osobna spolna sloboda pojedinca, te je stoga podložna kažnjavanju kao kazneno djelo. Razlikuju se silovanje, prisila na obljubu osobe s kojom počinitelj ne živi u bračnoj zajednici;… Nastavi čitati →
obveza (obligacija) (od lat. obligatio), u pravu, prav. odnos između dviju ili više osoba po kojem je jedna osoba ovlaštena zahtijevati od druge osobe, ili drugih osoba, neku činidbu koju je ova druga osoba (ili osobe) dužna izvršiti. Moralna… Nastavi čitati →
obvezno (obligacijsko) pravo, skup prav. normi koje uređuju obvezne odnose u kojima jedna strana, vjerovnik, ima pravo zahtijevati od druge strane, dužnika, da joj preda neku stvar ili da nešto učini, ili da ne učini, da nešto propusti, ili… Nastavi čitati →
očevid, istražna radnja koju poduzimaju istražni sudac ili redarstvo u cilju utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku prije postupka na sudu, ili u tijeku postupka sam sud; uviđaj. Također, rekonstrukcija događaja radi provjere dokaza. Provođenje očevida sud može povjeriti redarstvenoj… Nastavi čitati →
odustatnina, iznos koji mora platiti ona strana u dogovoru koja je od njega odustala. O. je instrument osiguranja ispunjavanja pogodbe ili ugovora. Ne daje se unaprijed kao kapara, nego se samo obećava. Karakteristika joj je da u pravilu slabi… Nastavi čitati →
odvjetništvo (također advokatura), profesija i služba koja pruža prav. usluge i pomoć fiz. i prav. osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i prav. interesa. U suvremenijem profesionalnom smislu o. se najprije javlja u ant. Rimu (← II. st.), kada… Nastavi čitati →
odvjetništvo, državno, pravosudno tijelo koje je kao dio sudbene vlasti ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela, poduzimati prav. radnje radi zaštite imovine i podnositi prav. sredstva za zaštitu ustava i ustavnosti. Prema tradiciji eur. prava, d. o.… Nastavi čitati →
oficijelno (oficiozno) načelo (prema lat. ex officio, po služb. dužnosti), načelo po kojem se sudski, ili neki drugi izvansudski postupak, kao npr. disciplinski, prekršajni, upravni i sl. pokreće i vodi po služb. dužnosti, bez obzira na činjenicu da li… Nastavi čitati →
oficiozan (lat.), poluslužben, takav da je povezan s vladom – oficiozni delikt, kazneno djelo za koje država (preko drž. odvjetnika, koji se prije nazivao tužiteljem) pokreće kazneni postupak po služb. dužnosti.
okupacija (lat.), zaposjedanje, zauzimanje, osvajanje tuđeg teritorija voj. silom i uspostavljanje okupacijske vlasti u njoj. Pravno se radi o području koje po međunar. pravu nastaje na teritoriju čije je stanovništvo prestalo pružati otpor, a napadač je uspostavio i neometano provodi svoju vlast.
opcija (lat.), u imovinskom pravu, pravo neke osobe da svojom izjavom utvrdi (perfektuira) neki predviđeni obvezni odnos ili da promijeni sadržaj nekom već postojećem odnosu; u međunar. pravu, pravo slobodnog izbora između dvaju državljanstava i nastanjenja u jednoj zemlji, pri… Nastavi čitati →