HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
a 1. Prvo slovo latinice i mnogih drugih alfabeta. 2. mat Oznaka za opći broj, pravac, stranicu geometrijskog lika. 3. log Simbol univerzalnog afirmativnog suda. 4. glazb Šesti stupanj ljestvice građene na tonu c; u harmoniji: a i A… Nastavi čitati →
a posteriori (latinski: iz kasnijeg; po onom što dolazi poslije) filoz Oznaka (prema Kantu) za jedan faktor spoznaje koja dolazi iz osjetnog zapažanja ili iz iskustva, odnosno zaključivanje iz posljedice na uzrok, suprotno → a priori. U logici, stvaranje… Nastavi čitati →
a priori (latinski: iz prethodnog) filoz Oznaka za spoznaju koja dolazi prije svakog iskustva, a osnovne značajke su joj općenitost i nužnost. Prema Aristotelu i po njemu skolasticima, spoznaja a priori proizlazi iz uzroka i razloga, za razliku od spoznaje… Nastavi čitati →
Abaddon (hebrejski: propast), u Bibliji, pjesnički naziv za carstvo smrti, a ponegdje i personifikacija palog anđela ili kralja podzemlja. U kasnijoj rabinskoj literaturi Abaddon označuje jedan od četiriju dijelova pakla. Češće se spominje u kumranskim tekstovima.
abaton (grčki), dio hrama, crkve ili svetišta kod pravoslavlja u koji je zabranjen pristup običnom vjerniku, inovjercu ili svjetovnjaku.
abba (aramejski: ab otac, kratica imena Abraham), starozavjetni naziv za praoca, proroka; uzvik u molitvi. Pojavljuje se u kasnijoj rabinskoj literaturi najčešće u obiteljskom nazivlju. U → Novom zavjetu molitveni uzvik kod Isusa i prvih kršćana sa značenjem… Nastavi čitati →
Abbagnano, Nicola, talijanski filozof (Salerno, 15. VII. 1901 – Milano, 9. IX. 1990). Sveučilišni profesor u Torinu, pristaša pozitivnog egzistencijalizma, drži pojam mogućnosti osnovnim instrumentom egzistencijalne analize (čovjek bira onu mogućnost koju je spoznao kao… Nastavi čitati →
abbé (francuski), naziv koji označuje opata, župnika ili svjetovnog svećenika općenito; u nekim jezicima upotrebljava se kada je riječ o francuskom svećeniku.
abdest ili avdest (perzijski: ab voda, dest ruka), posebno pranje ruku kod muslimana prije molitve i nekih drugih obreda; gdje nema vode, pere se simbolično čistim pijeskom.
Abdija, → Obadija (hebrejski: obadjah ili obadjahu, sluga Jahvin), peti od dvanaest starozavjetnih “malih” proroka. Najvjerojatniji sastavljač Knjige o Abdiji. Najprije se poistovjećivao s dvorskim učiteljem Ahabom, dok se u kasnijim knjigama spominje njegov grob u… Nastavi čitati →
Abduh (Abdou), Mohammad, egipatski reformator i islamski mislilac (Egipat, 1849 – Aleksandrija, 11. VII. 1905). Završio islamsku školu u Egiptu; postaje pristaša sljedbe Sufi po Shadhilijevu redu; bavi se politikom i pisanjem. Prognan (1882) u Siriju, putuje… Nastavi čitati →
abdukcija (latinski: abductio odvođenje) 1. filoz Formalno zaključivanje od posljetka (conclusio) i pravila (maior) na zadani slučaj (minor), od učinka na uzrok. Sastavni dio svake hipoteze. 2. med Odmicanje ekstremiteta od središnje crte tijela u jednom ili više zglobova; izvode je mišići abduktori.
Abel (hebrejski Hebel), po Bibliji, drugi sin Adama i Eve. Bio je stočar, za razliku od starijeg brata Kaina zemljoradnika. Obojica su prinijeli iz svojih plodova Bogu žrtvu, a Abelova se Bogu svidjela. Zbog toga ga je iz zavisti ubio… Nastavi čitati →
Abélard ili Abailard, Pierre (Petrus Abelardus), francuski filozof i teolog (Château du Pallet, kraj Nantesa, 1079 – Saint-Marcel, kraj Chalon-sur-Saônea, 21. IV. 1142). Po rođenju bogat plemić koji se odrekao aristokratskog položaja u društvu. Učio teologiju kod Anselma… Nastavi čitati →
abhidhama-pitaka, jezik kojim je pisan kanon budističke religije; kanon se sastoji od sedam knjiga i obuhvaća vjerske propise, propovijedi, te osnovna načela budističkog naučavanja.
abjuracija (latinski: abiuratio), odreknuće pod zakletvom; u srednjem vijeku svečano odricanje od shizme ili hereze kod inkvizicijskog postupka. U hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti poznati su slučajevi abjuracije svećenika Vuka 1075. u Splitu, zastupnika bosanskih krstjanâ 1203. na Bilinu polju… Nastavi čitati →
Abraham 1. Prema Bibliji praotac Izraelaca; patrijarh, otac Izakov; štuju ga židovi, kršćani i muslimani. U Kuranu je nazvan Ibrahim. Napušta zavičaj Ur Kaldejski (Mezopotamija) jer mu je Bog obećao mnogobrojno potomstvo i zemlju; nakon mnogih lutanja i kušnji nastani… Nastavi čitati →
Abraham Ben David Ha Levi (Abraham ibn Daud), židovski povjesničar i filozof (Toledo, oko 1110 – Toledo, oko 1180). Autor kronike do godine 1161: Knjiga tradicije (Sepher ha-Qabbalah), na latinski preveo Gilbert Génébrard u Hebraeorum breve chronicon (1572). Filozofsko djelo… Nastavi čitati →
Abraham, Karl, njemački psihoanalitičar (Bremen, 3. V. 1877 – Berlin, 25. XII. 1925). Suradnik Carla Gustava Junga i Sigmunda Freuda. Na području psihoanalize djeteta postavio hipotezu razvoja karaktera kroz tri faze: oralnu, analnu i genitalnu. Ta iskustva utječu poslije… Nastavi čitati →
