Ž, ž, trideseto slovo hrv. latinice, znak za zvučni šuštavi frikativ.
žabe, prave (Ranidae), por. bezrepih vodozemaca (Anura), zdepastih tijela i dugih stražnjih nogu prilagođenih skakanju i plivanju. Koža im je glatka i sluzava, ispod nje su šupljine ispunjene limfom. U širokim ustima nalaze se zubi samo u gornjoj… Nastavi čitati →
žabnjaci (Ranunculaceae), biljna por. jednogodišnjih ili trajnih zeleni ili grmova s o. 60 rodova i o. 3000 vrsta, od kojih su mnoge otrovne, ljekovite ili ukrasne. Cvjetovi dvospolni s mnogo prašnika i tučkova. Poznati rodovi: žabnjak (Ranunculus), šumarica… Nastavi čitati →
žabo (franc.), nabrani ukras od čipke ili meke svečane tkanine na ovratniku ili prsima odjevnog predmeta. U XVIII. i XIX. st. modni detalj muške odjeće, u XX. st. isključivo ženske.
žabočun (Alisma plantago-aquatica), biljka jednosupnica iz por. žabočunki (Alismataceae). Zeljasta trajnica koja raste u močvarama. Cvjetovi dvospolni s tri latice, listovi eliptični. Gomolj sadrži puno škroba te se jede termički obrađen. Upotrebljava su u nar. medicini kao diuretik.
žad, ukrasni kamen zelene boje, sastavljen od vlaknastih i prutićastih agregata minerala jadeita. Izvanredne žilavosti, nekad se upotrebljavao za izradu oruđa i oružja. Kao ukras os. cijenjen u Kini. Žadom se naziva i za gust, žilav agregat finovlaknastih amfibola (nefrit).
Žaja, Jure, hrv. kipar i slikar (Aržano, kraj Imotskoga, 19. IV. 1944). Završio Akademiju, suradnik Majstorske radionice V. Radauša u Zagrebu. Slika figurativne kompozicije, a u drvu i kamenu oblikuje skulpture i reljefe ugl. sa sakralnim prizorima. Bavi se izradbom vitraja.
Žakanje, naselje i središte istoimene općine, u Karlovačkoj županiji, uz granicu sa Slovenijom,
30 km sjeverozapadno od Karlovca i 17 km zapadno od Ozlja; naselje ima 149, a općina 1889 stanovnika (2011). Nalazi se uz državnu cestu Karlovac–Netretić–Metlika (Slovenija)… Nastavi čitati →
žakerija (francuski: Jacquerie, od imena Jacques, kojim su francuski velikaši podrugljivo nazivali kmeta), buna francuskih seljaka protiv plemića i feudalnih gospodara koja je izbila 1358. u doba → Stogodišnjega rata između Francuske i Engleske. Vođa ustanka bio je… Nastavi čitati →
žal (žalo), šljunkovita ili pjeskovita morska obala.
žalac 1. → leglica. 2. pren Pakosna, zajedljiva primjedba.
žalba, prav. lijek protiv odluke suda i rješenja upr. tijela; uložena izravno višemu tijelu u propisanome roku, odgađa provedbu presude ili rješenje. Razlikuju se žalba u kaznenom postupku, redoviti prav. lijek s devolutivnim i suspenzivnim djelovanjem; žalba u… Nastavi čitati →
žalčari (Aculeatoidea), natpor. sr. velikih ili velikih kukaca opnokrilaca (Hymenoptera) kojima je leglica probražena u uvlačiv žalac koji je u vezi s otrovnom žlijezdom. Usni organi su za grizenje ili za lizanje i sisanje. Ličinke su im bez nogu… Nastavi čitati →
žalfija (lat. preko njem.) → kadulja
žara (arap. preko španj.) 1. Zemljana posuda, ćup. 2. Urna s pepelom pokojnika. 3. Kutija za ubacivanje npr. glasačkih listića, kuglica s brojevima ili ceduljama s imenima prilikom ždrijebljenja i sl.
žargon (franc.), govor uže skupine ili profesije, manje razumljiv drugima; često namjerno iskrivljen, manje ili više odstupa od standardnoga govora; srodni nazivi argo, slang, šatra.
žarišna (fokalna) daljina, udaljenost od središta optičkog elementa (zakrivljeno zrcalo ili leća) do žarišta, što je isto što i udaljenost od tjemena optičkog elementa do žarišta. Ž. d. iznosi polovicu polumjera zakrivljenosti. Za konvergentne sustave ž. d. je pozitivna,… Nastavi čitati →
žarište ili fokus (lat. focus) 1. fiz U optici, točka u kojoj se sijeku zrake (ili njihovi produžeci) nakon prolaska kroz neki optički uređaj ili odbijanja od njega. Ž. može biti realno (u njemu se zrake realno sijeku) i virtualno… Nastavi čitati →
