JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
a 1. Prvo slovo latinice i mnogih drugih alfabeta. 2. mat Oznaka za opći broj, pravac, stranicu geometrijskog lika. 3. log Simbol univerzalnog afirmativnog suda. 4. glazb Šesti stupanj ljestvice građene na tonu c; u harmoniji: a i A… Nastavi čitati →
à la bonne heure (francuski), uzvik odobravanja u značenju: u dobar čas!; tako valja!; bravo!; upravo tako! i slično.
à la carte (francuski), prema jelovniku, slobodan izbor ponuđenih jela u gostionici ili restoranu, za razliku od već određenog izbora jela (meni).
a limine (latinski: s praga), od samog početka, u cijelosti (na primjer: nešto odbiti).
à propos (francuski), u pogledu (toga), u vezi (s tim), što se tiče (toga), što sam htio reći.
a tempo (talijanski) 1. Odmah, pravodobno, u pravi čas, na vrijeme. 2. glazb Oznaka za vraćanje na prvotni tempo, nakon ubrzanja ili usporavanja; točno po taktu.
à tout prix (francuski), pod svaku cijenu.
a.D. ili A.D., kratica za anno Domini (latinski: ljeta Gospodnjeg). → anno
Aasen, Ivar Andreas, norveški književnik i filolog (Ørsta, 5. VIII. 1813 – Kristiania, danas Oslo, 23. IX. 1896). Skupljao jezičnu građu i objavio gramatiku i rječnik norveškoga narodnog jezika. Kombinirajući dijalekte, utemeljio novonorveški jezik… Nastavi čitati →
ab origine (latinski), od početka, od iskona, odvajkada.
ab ovo (latinski) 1. Od početka. 2. Potanko, iscrpno; naširoko i nadugačko pričanje; uzrečica ab ovo usque ad mala (od jajeta sve do jabuka), u značenju od početka do kraja, potječe od rimskog običaja da se ručak započinje jajima… Nastavi čitati →
ab urbe condita (latinski), od osnutka grada; starorimsko datiranje vremena koje počinje s godinom kada je prema legendi Romul utemeljio Rim (←753. godina); kratica: a.u.c.
abazinski jezik, jezik Abazina (samonaziv abaza), koji žive u Karačajevsko-čerkeskoj oblasti u pokrajini Stavropol’a, na jugu Rusije, te dio u Turskoj; ukupno oko 30 000 govornika. U rodoslovnom smislu dio → abhaskoga jezika, no zbog odvojenosti od… Nastavi čitati →
abeceda 1. Sustav pismenih znakova (slova) u kojemu jedan znak odgovara jednom glasu; češći općenitiji naziv → alfabet. → pismo. 2. Naziv za utvrđeni red slova; najčešće se naziv upotrebljava za latinična pisma – hrvatska abeceda, slovenska abeceda,… Nastavi čitati →
abecedarij (latinski: abecedarium) 1. Početnica iz koje se uče slova, tj. čitanje i pisanje. 2. Popis imena ili pojmova poredanih abecednim redom. Sinonim alfabetar; abecedirati, poredati abecednim redom.
Abegjan, Manuk, armenski lingvist, folklorist i književni povjesničar (Astapat, Azerbajdžan, 29. III. 1865 – Erevan, 25. IX. 1944). Napisao povijest armenske književnosti u razdoblju od V. do XIII. stoljeća Proučavao staro i novije armensko narodno… Nastavi čitati →
aberacija (latinski: aberratio zastranjivanje) 1. opć Odstupanje od nečega što je uobičajeno ili što se smatra normalnim, i sl. 2. U biologiji, manje odstupanje (na primjer u veličini, obliku, boji) od svojstava tipičnih za neku biljnu ili životinjsku vrstu.… Nastavi čitati →
abhaski jezik, jezik Abhaza, koji žive u Abhaskoj Republici u Gruziji te djelomice u Turskoj, ukupno oko 90 000 govornika. Pripada abhaskoadigejskim jezicima (sjeveroistočni kavkaski, → sjevernokavkaski jezici). Ima četiri dijalekta: dva južna ili abhaska (abžujski i bzipski,… Nastavi čitati →
abhasko-adigejski jezici (sjeverozapadni kavkaski jezici), skupina → sjevernokavkaskih jezika, u kojoj su abhaski, adigejski, abazinski, kabardinski i ubiški. Unutar skupine međusobno su bliži adigejski i abazinski s jedne strane te adigejski i kabardinski s druge (ta se dva zajedno… Nastavi čitati →
abhidhama-pitaka, jezik kojim je pisan kanon budističke religije; kanon se sastoji od sedam knjiga i obuhvaća vjerske propise, propovijedi, te osnovna načela budističkog naučavanja.
