apstraktna umjetnost, Piet Mondrian Kompozicija, 1929, New York, Guggenheim Museum
apstraktna umjetnost, Hans Hartung
T 1938-2
T 1938-2
apstraktna umjetnost, Edo Murtić Plavi put, Bol, Galerija umjetnina “Branko Dešković”
apstraktna umjetnost, Vasilij Kandinski Improvizacija
apstraktna umjetnost, Willem de Kooning Policijske novine
apstraktna umjetnost, smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s početka XX. stoljeća; teži čistoj ekspresiji oblika, linija i boja i tematskoj neodređenosti. Prvu apstraktnu sliku naslikao je → Vasilij Kandinski 1910; neke elemente apstrakcije možemo naslutiti u umjetnosti → Paula Cézannea, → Georgesa Seurata i → Claudea Moneta, te → Henrija Matissea i fovista (→ fovizam). Apstraktne tendencije javljaju se kod talijanskih futurista (→ futurizam) → Giacoma Balle i → Umberta Boccionija, ruskih slikara → Mihaila Fjodoroviča Larionova i → Natalije Sergejevne Gončarove (rajonizam), te Čeha → Františeka Kupke (muzikalizam) i francuskoga slikara → Roberta Delaunaya (orfizam). Pod utjecajem orfizma Morgan Russell i → Stanton MacDonald-Wright osnivaju 1912. sinkromizam (kovanica od simfonija i kromatizam). Najradikalniji ruski umjetnik → Kazimir Maljevič utemeljuje → suprematizam, uporište vidljive stvarnosti traži u čistoj osjećajnosti; → Vladimir Tatljin stvara prve konstruktivističke apstraktne skulpture, a → Aleksandar Rodčenko stvara non-objektivizam. Nizozemci → Piet Mondrian i → Theo van Doesburg osnivaju → neoplasticizam, umjetnost čiste plastičnosti; polaze od iskustva kubista, geometrijskim elementima nastoje doseći egzaktnost i univerzalnost matematike. Tijekom 1920-ih artikulirali su se svi bitni pravci apstraktne umjetnosti koji će se razvijati do sredine 1940-ih. Umjetnosti Kandinskoga i Mondriana pridružuju se → Paul Klee i umjetnici Bauhausa → Johannes Itten, → Josef Albers, ruski konstruktivisti → Naum Gabo, → El Lisicki i dr. Nakon iskustva II. svjetskoga rata u američkom slikarstvu postoji struja unutar apstraktne umjetnosti, apstraktni ekspresionizam → Jacksona Pollocka, s dramatičnim osjećajima i snažnom gestom (→ akcijsko slikarstvo), istovjetan s europskom pojavom → informela. Belgijski kritičar Michel Seuphor prepoznaje u mrljama (francuski: la tache) izražajni postupak novije generacije (→ Georges Mathieu, → Antonio Saura, → Jean-Paul Riopelle i osobito → Wols), kojoj daje naziv → tašizam. Neki slikari uvode nove materijale (pijesak, žice, gips i sl., → Antoni Tàpies) ili metode (→ Jean Dubuffet, → art brut). Usporedno s akcijskim slikarstvom javljaju se u New Yorku slikari → Marc Rothko, Bradley Walker Tomlin i dr. stvarajući djela → lirske apstrakcije. Monokromne slike → Adolpha Reinhardta, → Barnetta Newmana i dr., kao reakcija na apstraktni ekspresionizam, spadaju u → minimalnu umjetnost (minimal art); u ta nastojanja možemo uvrstiti → slikarstvo obojenog polja i → slikarstvo tvrdoga ruba. Ideja koja je od 1910. vodila apstraktnu umjetnost iscrpljuje se u drugoj polovini 1960-ih, kada ponovno jačaju figurativne tendencije. Začetnici apstraktne skulpture jesu Vladimir Tatljin (1913. radi prva nefigurativna djela od plastike, stakla i dr.), → Jean Arp (obojenim reljefima nagovještava čistu apstrakciju), → Antoine Pevsner i njegov brat → Naum Gabo (1920. objavljuju Realistički manifest u kojem iznose teoriju → konstruktivizma). S problemima odnosa prostora i volumena, u takozvanim prostornim modulatorima od transparentnih materijala, bavio se → László Moholy-Nagy. Apstraktnu skulpturu izrađivali su → Constantin Brancuşi, → Henry Moore, → David Smith, → Anthony Caro; → Alexander Calder konstruirao je pokretne metalne → mobile; do krajnosti pojednostavljene skulpture rade kipari minimalizma → Larry Bell, Donald Judd i dr. Estetski principi apstraktne umjetnosti presudno su utjecali na suvremeno shvaćanje oblika i funkcije likovnih djela, poglavito preko arhitekture i primijenjene umjetnosti. Izuzetnu ulogu imao je Bauhaus i njegovi istaknuti pedagozi, tvorci teorija apstrakcije (V. Kandinski, L. Moholy-Nagy, K. Maljevič i dr.). U hrvatskoj umjetnosti prvu apstraktnu sliku naslikao je → Josip Seissel (Pafama, 1922); puni kontinuitet apstraktne umjetnosti možemo pratiti tek početkom 1950-ih, od grupe → EXAT 51 (→ Aleksandar Srnec, → Ivan Picelj i dr.), koja je uvelike utjecala na razvoj raznih smjerova apstraktne umjetnosti kod mlađih umjetnika. Međunarodni pokret → nove tendencije, utemeljen u Zagrebu 1961, važan je pri afirmaciji novog oblika konstruktivističke umjetnosti i geometrijske apstrakcije (→ Vojin Bakić, → Julije Knifer, → Miroslav Šutej, → Ljerka Šibenik, → Mladen Galić i dr.). Vrijedan prinos primarnom i analitičkom slikarstvu dali su u drugoj polovini 1970-ih → Boris Demur, → Milivoj Bijelić, → Antun Maračić i dr.